Obljetnica je uvijek i prilika za prisjetiti se onih prvih dana 1981., i prvih obljetnica, kad je mnoštvo domaćih vjernika, a kako je vrijeme protjecalo i sve više hodočasnika iz svijeta, ispunjalo putove i ceste prema župnoj crkvi, po cijelu noć pristižući u molitvi i pjesmi.
Tada, naravno, nije bilo vozila kao danas, ali su ipak zauzimala mjesto uz cestu kilometrima izvan Međugorja. I vjernici su molili, i spavali, u cijelu noć otvorenoj crkvi ili na ledini pokraj crkve, čekajući prvu jutarnju sv. Misu. Dolazili su mnogi bosonogi, i bosonogi se uspinjali na Podbrdo i Križevac, unatoč lipanjskoj vrućini te kamenju i drači na brdima. U onim materijalno oskudnim vremenima, dok nisu postojali restorani, hoteli i pansioni, svi su bili dočekani kao članovi obitelji – počašćeni čašom vode ili vina, kruhom ili voćem, ali i prenoćištem. I nikom nije padalo na pamet nešto naplatiti za tu uslugu – ta kako ćeš naplatiti svomu bližnjemu!
A mnogi su za put od domaćina dobili i svježi domaći kruh, čiji je neodoljivi miris, vjerujemo, mjesecima i godinama čuvao uspomenu na gostoljubivost međugorskih župljana.
