Smrću nadbiskupa mons. Henryka Hosera nameće se pitanje: Tko će mons. Hosera naslijediti u Međugorju?
Popis potencijalnih kandidata je poprilično dug. Spominje se čak i nadbiskup Luigi Pezzuto, nuncija za Bosnu i Hercegovinu, koji je prilično čest posjetitelj Međugorja.
Na popisu se pojavilo i ime fra Jozo Zovke, župnika s početka ukazanja u Međugorju, koji je već dugo izvan Međugorja, ali je zasigurno ponajbolji poznavatelj međugorskih događanja.
Puno je onih koji bi fra Jozu željeli ponovno vidjeti u Međugorju. Jasno je, nakon svih ovih godina, da Međugorje ne ovisi ni o mons. Hoseru ni o fra Jozi. Međugorje, s Gospom, nastavlja svoj put.
Međugorje je opstalo i jače je nego ikad!
Svi su pali, i bezbožna Jugoslavija, i KGB i UDBA, i Maksimovi, i Lasići, i Perići… iako su se smatrali najjačima, većima od Gospodina, polomili su zube na Međugorju i shvatili koliko su bijedni i maleni pored Stvoritelja neba i zemlje.
I kako kaže pjesma španjolskog salezijanca:
“Krist jednom stade na žalu, tražeći ljude za velika djela”.
U Hercegovini je Krist našao takve ljude, u fra Jozi Zovki, u progonjenim franjevačkim mučenicima, u Međugorju, ne one koji su ga spremni izdati zbog ovozemaljskih funkcija iste sekunde, nego one koji su spremni trpjeti do kraja.
I to je ona prava, Kristova Crkva, trpeća, mučenička, a uvijek pobjednička!
