Za svojim anđelima moje Posušje plače
Zanijemio kamen, svijeće trepere tiše
Srce lupa, u grlu tuga steže sve jače
Jer njih osmero među nama nema više
Moje Posušje ovijeno tugom ostalo bez riječi
Oprašta se od mile djece svoje
I kamen hercegovački šutnjom ječi
Na povjetarcu drhte ruže bijele boje
Zanijemio dan kako vas nema
Nijemi smo i mi u tuzi i boli
Anđeo čuvar vašim dušama postelju sprema
Otišli ste jer Bog vas neizmjerno voli
Odaje rajske širom otvaraju vrata
Ali u našim mislima i dalje ćete živjeti
Suza zasja u oku oca, majke, sestre i brata
Vaše duše će k Božjem dlanu ploviti
O, grade moj, šuti, ali, nemoj stati
Svi bliži i dalji pustite suze neka teku
Majka Božja duši i tijelu snagu će dati
Srest ćemo se, takvu sudbinu Bog namjeni čovjeku
MILJENKA KOŠTRO
