Prosječna mjesečna neto plaća isplaćena po zaposleniku u Bosni i Hercegovini stalno raste i za mjesec srpanj iznosila je 1.601 marku.
Međutim, u usporedbi sa susjednim zemljama, znatno je manja, gotovo upola manja od one u Sloveniji.
Sindikati upozoravaju da bi prosječna plaća morala biti najmanje 2.000 maraka ako se želi zaustaviti masovno iseljavanje, posebno mladih, koji zbog niskih primanja u Bosni i Hercegovini traže spas u zemljama Europske unije, piše BHRT.
Prosječna plaća u BiH prošle godine u srpnju iznosila je 1.388 KM, dok je u srpnju ove godine dosegla 1.601 KM, što predstavlja povećanje od 213 KM. Na rast prosječne plaće utjecao je i rast minimalnih plaća u entitetima – u Republici Srpskoj sada iznose 900 KM, a u Federaciji BiH 1.000 KM. Ipak, čak i uz ova povećanja, BiH i dalje ima najniže minimalne plaće u regiji.
Minimalna plaća u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM.
Razlike su još izraženije kada se usporede prosječne plaće u Bosni i Hercegovini, koje iznose 1.601 KM, dok je u Srbiji 1.821 KM, u Crnoj Gori 1.985 KM, u Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.
Dodatni problem, upozoravaju sindikati, jest što prosječna plaća od oko 1600 maraka ne odražava stvarno stanje, jer dvije trećine radnika u zemlji zarađuje manje od tog iznosa.
– Tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj prima plaću od 1555 maraka i više. Dvije trećine radnika ne mogu ni sanjati o toj plaći – kaže Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS-a.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, sindikalna potrošačka košarica za mjesec rujan 2025. iznosila je 3431,60 KM, što znači da obitelj od četiri člana s jednom prosječnom plaćom ne može pokriti ni polovicu osnovnih troškova života. Građani smatraju da plaće moraju rasti i da prosječna plaća treba biti najmanje 2000 maraka.
Iako je svima jasno da je povećanje plaća nužno, stručnjaci upozoravaju da bez gospodarskog rasta nema ni većih plaća.
– Nažalost, nikada nećemo stići do tamo. Nemamo gospodarskog rasta, nemamo ozbiljnih investicija i strateških ulaganja u razvoj gospodarstva. U našoj zemlji je važnije zadužiti se i izgraditi nekoliko kilometara autoceste, nego pomoći realnom sektoru – kaže Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Zaključak je jasan da bi se u Bosni i Hercegovini preživjelo mjesec dana s prosječnom plaćom, koja je većini građana nedostižna, potrebno biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu, traže svoj spas daleko odavde.
