U nedjelju, 6. srpnja 2025. godine u 11:30 sati, na kamenitoj uvali zvanom Misište na Bilima, u podnožju planine Čabulje, ponovno će se održati sveta misa, duboko ukorijenjena u vjerničku povijest Hercegovine. Ova sveta misa odavno je živi dokaz neprekinute duhovne veze između hercegovačkog puka i vjekovne katoličke vjere, koja se nije ugasila ni u najmračnijim povijesnim razdobljima, piše Goranci online.
Tradicionalna misa na Bilima, koja se redovito održava prve nedjelje nakon Petrovdana, vjerojatno je najstarija u cijeloj Hercegovini. Prema usmenoj i pisanoj predaji, još 1488. godine franjevci su na tom prostoru služili misu za vjernike iz Mostara, Brotnja i šire okolice. Bile su tada – i ostale do danas – mjesto duhovnog utočišta, daleko od očiju vlasti, ali blizu srcima vjernika.
Kada su Osmanlije zaposjele Hercegovinu, nametnule su stroge zabrane kršćanskog bogoslužja. Unatoč tome, mise su se nastavile služiti – potajno, često pod vedrim nebom, skriveno u šumarcima i među kamenjarima. Jedno od takvih svetih skrovišta bile su upravo Bile, prostrana visoravan na nadmorskoj visini između 650 i 900 metara, smještena između Goranaca, Grabove Drage i Crnča.
O postojanju ovih tajnih misa ne svjedoče samo legende, nego i pisani tragovi. Među njima se posebno izdvaja stara crno-bijela fotografija iz obiteljskog albuma Tomislava Ćužića iz Mokroga kraj Širokog Brijega. Na poleđini fotografije stoji rukom napisana bilješka: “oko 1925., Misište Bile između Goranaca i Grabove Drage, gdje su se u tursko doba slavile mise između Mostara i Crnča”. Na fotografiji se vidi skup vjernika okupljenih oko prirodnog oltara, među hrastovima, grabovima i kamenjarom koji ni danas nije izgubio svoje prepoznatljivo lice.
Ta fotografija je živi podsjetnik na vjernost naroda koji nije napustio Krista ni kad su mu bile oduzete crkve.
Godine 1988., u ozračju sve većeg buđenja nacionalne i vjerske svijesti pred slom komunističkog režima, na Bilima je svečano proslavljeno “Pet stoljeća vjernosti”. Bila je to misa koja je simbolično obilježila 500 godina od one prve poznate mise na tom prostoru. Tada se na Bile još uvijek dolazilo pješice, rijetki na konjima, magarcima ili mazgama. Unatoč skromnim uvjetima, misa je okupila mnoštvo vjernika, u duhu istinske pobožnosti i zahvalnosti.
Danas se do Misišta dolazi znatno lakše. Nova asfaltirana cesta povezuje ovaj lokalitet s Mostarom, Gorancima, Širokim Brijegom i Čitlukom. Put vodi preko Žvatića i Mostarskog blata, sve do mjesta koje je sačuvalo autentičnost prirode i snagu molitve. No unatoč modernim putevima, duh hodočašća nije nestao – vjernici i dalje dolaze sa štovanjem, iako odavno ne pješice, ali budu u tišini i sabranosti, svjesni svetosti tla na kojem stoje.
Inicijativa za UNESCO-vu listu
Značaj Bilske mise prepoznat je i na nacionalnoj, ali i potencijalno međunarodnoj razini. U četvrtak je u gradskoj vijećnici u Širokom Brijegu održan sastanak na kojem je službeno predstavljena inicijativa za upis Bilske mise na UNESCO-vu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Koordinator inicijative Vlado Bošnjak (HKD Vrila – Župa Mostarski Gradac) iznio je pregled višestoljetne tradicije Misišta, kao i dosadašnje korake poduzete u sklopu kandidature na nacionalnu listu koju vodi Ministarstvo civilnih poslova BiH.
Misa na Bilima okuplja vjernike i baštinike iz sela Grabova Draga, Goranaca, Bila, Bogodola, Graca, Dobriča, Rašge Gore, Pologa, ali i šireg područja Mostara, Širokog Brijega i Čitluka. Svake godine, prve nedjelje po Petrovdanu, služi se misa i obavlja blagoslov polja, a nakon toga slijedi narodno veselje koje uključuje tradicionalnu užinu, bećarciac i hercegovački plesovi.
Sastanku su prisustvovali predstavnici kulturnih i mjesnih udruga, kao i gradske vlasti, uključujući gradonačelnika Ivu Pavkovića. Svi su izrazili snažnu podršku inicijativi i naglasili važnost očuvanja ove vrijedne baštine. Zaključeno je kako je proces upisa na UNESCO-vu listu dugotrajan, ali izvediv – uz zajedništvo, predanost i lokalnu volju.
Živi oltar vjere i baštine
Bile su i ostale živi oltar hercegovačke vjere. Sveta misa koja se svake godine služi na Misištu je i molitva za budućnost – za vjeru koja ne klone, za narod koji pamti i za svjedočanstvo koje se ne briše. U nedjelju, 6. srpnja 2025. u 11:30 sati, dok se nad Bilima ponovno bude uzdizala pjesma “Kraljice Hrvata”, vjernici će još jednom potvrditi ono što se stoljećima šaptalo među hrastovima i kamenjarima: vjernost se ne nameće zakonima, ona se živi – pa i u tišini zabranjene mise.
