Dnevni Avaz donio je tekst o Sanjinu Musi koga u prenosimo u cijelosti bez korigiranja:
Postoji u javnom prostoru Bosne i Hercegovine jedan mali broj ljudi koji su spremni iskoristiti svaku priliku da izazovu pažnju na najprimitivniji način. Sanjin Musa, nažalost, odavno pokušava na takav način privući pažnju i postati neko i nešto u društvu. No, ostaje i dalje ništa i niko, poznat jedino po pokušajima pravljanja skandala.
Njegov neuspješni pokušaj pohoda na Široki Brijeg, u kojem bi klanjao na ulici, nije nikakva “sloboda izražavanja” niti iskaz vjerskih osjećaja. To je svjesna i ciljano smišljena provokacija, izvedena s jasnim ciljem: podizanje tenzija, vrijeđanje komšija i privlačenje medijske pažnje.
Ono što se, ipak, može izdvojiti kao pozitivan moment u cijeloj priči jeste činjenica da su ovog puta osude stigle sa svih strana političkog i ideološkog spektra. Jasnu osudu ovakvih stupidarija iznijela je i IZ, predvođena reisom Kavazovićem.
Zahvalnost i čestitke treba uputiti i Ministarstvu unutrašnjih poslova na brzoj i profesionalnoj reakciji. Privođenje Sanjina Muse nije nikakav napad na slobodu vjere, kako će on sam možda pokušati prikazati, već primjena zakona na osobu koja je svjesno ugrožavala javni red i mir. Bosna i Hercegovina je, koliko god da je ranjena ratom i opterećena podjelama, i dalje zemlja u kojoj je moguće živjeti zajedno – ali samo ako se svjesno ne radi na tome da se to zajedništvo ruši.
Bošnjaci nisu narod prostaka koji se zabavlja ponižavanjem komšija. Nismo narod koji će svetost molitve svoditi na cirkus po parkovima i travnjacima po kojima psi mokre. Mi imamo džamije, mesdžide, kuće i prostore namijenjene za klanjanje, i imamo dužnost da tu svetost čuvamo. Vjera nije oružje za političke ili etničke obračune, nego putokaz kako da budemo bolji ljudi – i prema sebi, i prema drugima.
Na kraju, ovaj slučaj treba poslužiti kao jasan podsjetnik: svaki narod, pa i naš, mora se znati distancirati od onih koji ga sramote. Musa, nisi jedan od nas. Jedinstvena osuda, od političkih aktivista do Islamske zajednice, pokazuje da još postoji svijest o tome šta jesmo i šta ne smijemo postati. A Sanjin Musa? Njegovo ime će se zadržati tek kao fusnota – primjer kako ne treba pokušavati privući pažnju.