Jazašto je višćica
– Zasto ti, uvik, baba, imas colape?
– Čorape? Babi zebu noge prez čorapa, zlato.
– I sa-ada?
– Uvik.
– Uvi-ik…?!
– Uvik, ja.
– Meni nisu.
– Nisu ni meni ka’san bila tvoji godina.
– A?
– Ti si mlada…vruća ti krv, nu…
(Pipka se)
– Nije.
– Šta nije?
– Vluća.
– Mo, kako nije, nu kod mlađe čeljadi je vruća krv, kod starčadi jok.
– Sta je stlac..?
– Starčad. Stare babe…vako ko ja.
– Nije!
– Šta nije?
– Nisi stala baba!
– Jakakva san, veda stara?
– Nisi-iii!
– Aj’, dobro, nisam.
– Pa, nisi.
– Nu…
(Šutnja)
– Samo su tuđe babe stale babe, jelde baba?
– Tuđe, tuđe…jakako, nu.
– I stale vjesise?!
– Misusovo! Kakve te višćice…
– Pa, pa…one… one tamo…na TVe-ee.
– Aaaa…toje višćice misliš?
(Kima potvrdno)
– Uuu… Toje su grdne.
– Stlasne!
– Strašne, pa, ja.
– A, zasto one, baba, uvik lete na metli?
– Na metli?
– Aha. Vako, vako…
(Pokazuje skakćući s nepostojećom metlom u rukama)
– Hihi…a, đadri će ji znat. Višćicom, bona, svaki đava pada na pamet.
– Nemaju auto, zato, ha?
– More bit’.
(Poslije duže šutnje)
– A, kako ne pa’nu, baba?
– Ko?
– Vjesise.
– Misusovo!
– Zasto, ha?
– Ta, nije višćica isan, pa da pa’ne, bona.
– Aa?
– Jazašto je višćica, nu…
