Dugi niz godina sam oko i na stadionu Zrinjskog. Kroz taj period prošlo je kroz Zrinjski nebrojeno igrača, a većinom su ti igrači bili “sa strane” kako to mi volimo reći u Mostru. Nastojao sam sa svim biti korektan, a i većina njih koji jedu taj nogometni kruh sa sedam kora su bili pozitivci. Oni koji nisu i nisu vrijedni spomena. U moru tih igrača moram baš danas spomenuti velikoga igrača i velikoga čovjeka Admira Joldića, Popularni Jolda došao je u Zrinjski iz Slobode, i ostavio je veliki trag u Mostaru tako da ga se i dan danas navijači pamte po dobrim stvarima.
Na terenu je davao sve od sebe. Nije se štedio i išao je glavom tamo gdje mnogi ne bi ni nogom. Upravo zbog toga je ranije završio karijeru, a da nije bilo ozljeda mogao je i zaslužio je puno više. Od prvoga dana u Zrinjskom sprijateljio sam se s njim, a evo to prijateljstvo traje i danas kada su nam se putevi završili.
Sjećam se nekoliko situacija po kojima ću pamtiti svoga prijatelja Joldu. U Zrinjski je u to vrijeme došao i Matko, igrač s kojim se Jolda pokoškao na jednoj utakmici kada su bili na suprotnim stranama. Organizirao sam susret da se njih dvojica “izmire”, i naravno to Joldi nije trebalo dva puta reći i odmah je pružio ruku dojučerašnjem protivniku. Kada je operiran u mostarskoj bolnici u posjetu smo mu došli Vaha i ja. Kupili malo soka i voća te pravac njegova soba, a u sobi on i djevojka mu (danas žena). Ušli mi onako i pitamo za zdravlje, a Vaha šuti i vidim da hvata zalet da nešto izvali. I izvali kompliment Joldinoj ljepšoj polovici da je prekrasna. Onako smo se svi iznenadili, a Vaha mrtav hladan reći Joldi: Amaaaa i ti si prekrasan maleni. To je onda naravno izazvalo smijeh sviju u sobi.
I kada je otišao iz Zrinjskog Zrinjski nije otišao iz njega. Često bi došao na utakmice koje je Zrinjski igrao u njegovom kraju da bude sa svojim Plemićima. Jedne prilike sam se dogovorio da se nađemo u njegovom kraju da mu poklonim šal Zrinjskog. Onako pola iz šale, a pola iz zbilje pitam ga hoću li ga slikati, a on je spremno odgovorio : Daj šal i vadi foto aparat.
Ovaj puta ne mogu da ga spomenem nešto što velikog Joldu čini još većim. U medijima se pojavila informacija da je bivši nogometaš Hrvatske Klasnić teško bolestan i da treba bubreg. Sjećam se kao da je bilo jučer, ja na utakmici Zrinjskog i zvoni mi mobitel. Vidim zove Jolda, pa se lijepo ispričašmo a on kaže da me zove da mi kaže da bi on bio voljan donirati bubreg čovjeku koga nikada nije upoznao. To na koncu nije bilo moguće zbog procedura koje je proces zahtijevao, ali u mojim očima je on bio taj koji je pokušao spasiti jedan mladi život,
E danas je mom prijatelju Joldi rođendan i ovim putem želim mu sve najbolje u životu. Najbolji zaslužuju najbolje, a Jolda je jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao.
HERCEGOVINA.in
