HERCEGOVINA
Tu sunce umire u ljepoti,
iz kamena se rađaju životi,
žuljevite ruke pričaju priču
o neizmjernoj očevoj dobroti.
Tu se laste u proljeće vrate
kad dani duge noći skrate.
Tu se rijeke u beskraju gube
a planine sa nebom se ljube!
Tu zima svoje čari ima
kad zabjeli poljane i gore,
bura u kosti uvuče se svima
kad krene da uzburka more!
Tu me rodi Hercegovka mati.
Od kamena sivog i moji su geni.
Nitko mi više ne može dati
od ovog što ona zapisa u meni!
Tu ću na počinak poći,
sa djedovim svojim usnuti san.
Tu ću posljednje ispratit noći,
tu ću posljednji dočekat dan!
Piše : Velimir Velo Raspudić
- Oglas -
