MOJI DVORI
Slika rodnog kraja, uzdahe mi mami,
sve je tako lijepo, isto k’o i lani.
Dok ga gledam čini mi se i divlji i pitom,
zbog toga ga volim jako i ne dam ga nikom.
Čekaju me vinogradi, moji neobrani,
u samoći daleko, prolaze mi dani,
čekaju me plodna polja, dole u dolini,
dok mi srce usamljeno jeca u tuđini.
Čeka mene krš i drača, onaj tvrdi kamen,
zbog tih slika ja osjetim, u svom srcu plamen
i grane od stare smokve, vrlo dobro znadu,
da sam uvijek sanjarila u njihovom hladu.
Uplakana stoji majka na kućnome pragu,
jedva čekam da zagrlim, tu staricu dragu,
želim čuti riječi oca, kako meni zbori,
dođi sine i ostani, tu su tvoji dvori.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 30. 06. 2017
- Oglas -
