Dobro je samo neka ne puca, rečenica koja se često mogla čuti na našim prostorima nakon nesretnog rata. Danas ne puca, ali stanje je za neke i gore nego što je bilo u ratu. U ratu se znalo puno više nego što se zna danas. Za sve postoje dvostruka pravila, pa za sirotinju vrijede jedna, a za one druge neka druga pravila. Ceh na koncu plaća samo mali običan čovjek koji nakon što su ga ostavili bez posla sada su ga zatvorili u četiri zida, gdje ga bombardiraju crnim vijestima od kojih ludi. Danas se ne može ništa ni reći ni napisati u obranu tog običnog malog čovjeka jer postoje razne organizacije plaćene koje će to proglasiti lažima.
Mjere postoje da se poštuju, a nisu se poštovale. Na koncu svi idemo pod ključ jer tako je najlakše. Da postoji zakon krivci bi odgovarali, a ovako ceh plaća samo običan narod i sirotinja. O kakvoj bahatosti je riječ dovoljno govore afere teške milijune narodnog novca. I dok se u bilo kojoj normalnoj demokratskoj državi na svijetu za takvo nešto ide u zatvor ovdje ti i takvi i dalje vedre i oblače. Ovdje nitko neće odgovarati ni za javni linč na prvo oboljelog u Mostaru. Tako nam je kako je. Dobro je samo neka ne puca. Bože čuvaj golubove i sirotinju…
