Na našu adresu stiglo je priopćenje GO HRS Mostar koje prenosimo u cijelosti:
Jedino u Mostaru je moguće pronaći deponije u središtu grada, moguće je da komunalna poduzeća ilegalno odlažu otpad u južnim dijelovima grada, moguće je da u gradskoj upravi „ne znaju skraćenice“, jer stranačka i rodbinska čeljad zna samo skraćenice kada se katovi dižu i zgrade prave.
Samo u Mostaru je moguće da gradska uprava napada nevladine udruge što su se „usudile“ u javnost izići sa podacima o enormnom onečišćenju teškim metalima mulja koji se tretira kao „komunalni otpad“. Dakle nije problem postojanje onečišćenja, nego činjenica da se za isti javno zna.
Prije nekoliko godina (2014.) HRS je pokrenuo pravosudni postupak zbog ilegalnog odlaganja otpada na majdanima u južnim naseljima grada Mostara. Naime, gradska komunalna poduzeća su ilegalno odlagala otpad u rupe odakle se uzimao šljunak. Nakon što je došlo sudsko rješenje o „obveznoj sanaciji i premještanju otpada“, gradska poduzeća su samo zemljom zatrpala otpad i na taj način uradila sanaciju. I dandanas je taj otpad pod zemljom i filtrira vodu koju u kućanstvima koriste žitelji Jasenice, iako je Federalna inspekcija još tada naložila da se isti mora premjestiti i tlo vratiti u prvobitno stanje.
Sad ćemo malo o „skraćenicama“. U periodu od 2000. do 2005. Centar za toksična istraživanja u prirodi Sveučilišta iz Brnog, Republika Češka, je radila projekt „Apopsbal“, financiran od strane EU, a koji je za zadatak imao istražiti onečišćenje tla pirelenom i teškim metalima u zemljama bivše Jugoslavije. Kada su istraživanja radili u okolici Mostara, izvješća su rekla kako „ne postoje onečišćenja pirelenom“. „Skraćenice“ koje 2019. govore o onečišćenju tom tvari dakle daju za zaključiti da se onečišćenje dogodilo u periodu između 2005. i 2019. Moguće da je onečišćenje nastalo prigodom izlijevanja ulja 2006. u Jablanici, moguće da su razlog stare i dotrajale trafostanice EPBiH i EPHZHB (po izvješću Sveučilišta u Brnom iz 2005. EP BiH ima 282, a EPHZHB 181 oštećenu ili dotrajalu trafo stanicu sa uljem), moguće da je proradio otpad kojeg su gradska komunalna poduzeća zatrpala u južnim dijelovima grada, ili nešto sasvim treće. Dakle, ne moraju se znati skraćenice, nego samo malo internetske pismenosti i poznavanja svog posla.
No, očigledno gradskoj upravi ne smeta što se ljudi truju ili ih ne zanima. Dokaz tome su sve češći slučajevi deponija po gradskim naseljima. Najrecentnija je deponija kraj „ministarke“, tj. zgrade koju za sebe novcem poreznih obveznika i javnih poduzeća izgradili ugledni dužnosnici iz HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, a sličnih deponija ima skoro po cijelom gradu.
Budući da najvećim dužnosnicima ne smeta deponija ispred zgrada, predlažemo da se umjesto za europsku prijestolnicu kulture, Mostar kandidira za „Europsku prijestolnicu (ne)kulture i komunalnog otpada“.
Silvio Bubalo
Predsjednik GO Mostar HRS
