Mostar grade, ti mi daješ nade da će svanut neka bolja jutra

VOLIM …...
Mostar grade, ti mi daješ nade,
da će svanut neka bolja jutra,
rodit će se ljubavi i sreće,
bit će ljepše svako novo sutra.
Bit u tebi, a voljet te ne moći,
to ne može i to neće proći,
tko je jednom prešo preko mosta,
u Mostaru taj zanavjek osta.
Volim tebe u jutro i veče
i Neretvu što kroz tebe teče,
Radobolju, gdje mi mladost osta,
volim gledat rijeke, kao sestre,
dok se grle ispod Starog mosta.
Volim tvoju kotlinu i brda
i sva zdanja od kamena tvrda,
volim šipak, a smokvu najviše
i kadulju kada zamiriše.
Kada behar po tebi zabijeli,
ta me slika najviše veseli,
čaroban si i u jesen, meni,
kada lišće počne da rumeni.
Kada bure festivale rade
i po tebi sviraju balade,
al te volim nekako najviše,
kad padaju te Mostarske kiše.
Katarina Zovko – Ištuk
Mostar 22- 09. 2016.