Izložba Marijane Filipović „Zapis duše“ održati će se u četvrtak, 30. listopada
2025. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače s
početkom u 19 sati.
„Danas, u vremenu ubrzanih promjena i gubitka vrijednosti, mnogi od nas osjećaju
nesigurnost i dezorijentiranost. Tehnologija diktira ritam svakodnevice, umjetna
inteligencija mijenja način na koji radimo i mislimo, a istodobno glad, bijeda i nepravda
ostaju trajne sjene svijeta. Empatija je gotova iščezla, a s njom i čovjek koji vidi potrebe
drugoga. U takvom svijetu lako je izgubiti iz vida ono bitno – spoznaju samoga sebe i
duhovnu dubinu. Hermann Hesse je to sažeto izrazio riječima: „Svi bogovi i svi đavli koji
su ikada postojali (…) tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.“ U toj misli zrcali se
drama svakoga čovjeka – napetost između svjetla i tame.
Na tom tragu nastao je novi ciklus Marijane Ravlić Filipović, Zapisi duše. U potrazi za
vlastitim identitetom, umjetnica istražuje nutrinu svoje duše, zapisujući je u svojim
radovima iskreno/nefiltrirano. Svaki rad postaje svojevrsna introspektivna mapa koja
razgolićuje intimne slojeve njezine unutrašnjosti ne bi li spoznala samu sebe. Kroz ovaj
proces, umjetnica se pokušava osloboditi kaosa koji je opsjeda, nesigurnosti i unutarnjih
nemira.
U radovima Marijane Ravlić Filipović krug je središnji znak – prostor introspekcije i
meditacije. Bijeli gipsani “diskovi” ne predstavljaju tek materijalnu površinu, već su
metaforički odjeci beskonačnog i vječnog, mjesta gdje se unutarnji nemir i potraga za
smislom pretaču u oblik univerzalne harmonije. Krug u njezinim djelima nije zatvoren u
sebi, već ostaje otvoren prema onome što nadilazi čovjeka – prema vječnosti, Bogu, ali i
prema drugome čovjeku. Kao savršena forma koja obuhvaća i štiti, on postaje okvir u
kojemu se vodi drama između svjetla i tame.
Sa sigurnošću se može reći da je njezin život ispunjen dubokim zadovoljstvom i
snagom, čak i usred nesigurnosti i unutarnjih nemira, jer je spoznala da njezina sreća
nije proizvod materijalnih čimbenika, a još manje biokemijskih procesa unutar njezina
tijela, nego se očituje u prihvaćanju vlastitog života u cijelosti kao smislena i vrijedna
življenja. Ne žudi za ugodnim osjećajima nego ih sve prihvaća, i one neugodne,
onakvima kakvi oni jesu. Živi u sadašnjem trenutku i ovjekovječuje ih u svojim bijelim
gipsanim „diskovima“. Upravo ova jasnoća i usmjerenost omogućuje umjetnici da svoje
iskustvo pretvori u snagu. Tolika je njezina ljubav prema drugima i Bogu.“ ( Josip Mijić )
Rođena 07. rujna 1986. u Mostaru. Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića
završila u Mostaru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu
2010. godine na odsjeku za slikarstvo u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Iste godine
upisuje poslijediplomski studij „Ars Sacra“, pod stručnim vodstvom mentora studija prof.
Ante Kajinića, kojeg završava 2013. god. Dosad je imala šest samostalnih i preko
pedeset skupnih izložbi. Dobitnica je 2. nagrade za slikarstvo na natječaju Fedaralnog
ministarstva obrazovanja za studente Bosne i Hercegovine za 2009. godinu. Od 2015
godine radi kao profesor u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u
Mostaru.
Izložba ostaje otvorena do 13. studenoga 2025.
