O koronavirusu ne treba puno raspravljati. On je tu i on je dio naših života. Veliki broj oni koji su negirali njegovo postojanje zarazili su se i promijenili su mišljenje, za neke je nažalost bilo kasno. Mostar je primjer kako se mjere donosene protiv pandemije malo poštuju. I dalje smo mi najpametniji, te i dalje prkosimo mjerama zanemarujući činjenice da nam je zdravstveni sustav preopterećen.
Ne tako davno na pojavu prvih zaraženih pljeskali smo s balkona našim zdravstvenim radnicima koji ni tada, kao ni sada ne žele ordenje ni pohvale, nego samo razumijevanje i odgovornost svih nas. Ta odgovornost smanjila bi pritisak na njih i na cijeli sustav, ali mi nismo ili smo vrlo malo odgovorni.
Postoje ljudi koji su odgovorni, ali postoje oni koji nisu i upravo zbog ovih drugih opet nam se sprema zatvaranje. Niko normalan nije za zatvaranje jer znamo što sve to nosi, ali ako se normalnije države s puno boljim zdravstvenim sustavom zatvaraju onda je jasno da to čeka i nas. Neće nas virus mimoići jer smo prepušteni sami sebi i mjerama koje se donose u Sarajevu, a donose se tamo jer ovdje svi šute i samo odašilju medijima dopise o broju umrlih i zaraženih.
Stanje je kritično, ali to sve moguće krizne stožere puno ne zabrinjava. Ako se sami nećemo čuvati oni nas sigurno neće sačuvati.
HERCEGOVINA.in
