Od Mostara se opet, po tko zna koji puta pravi grad slučaj. Ovaj puta razlog je nekoliko incidenata u kojima su sudjelovale grupe mladića. Da se odmah ogradimo od bilo kakvog nasilja, jer nasilje je najmanje što nam treba u gradu na Neretvi. I kada se nešto dogodi na jednoj strani Mostara po pravilu u Hercegovinu stižu nacionalni zaštitnici. Traži se reakcija policije, bljuje se vatra putem medija, poziva se federalna policija da smiri situaciju. Rezultat svega su pojačane policijske patrole širom grada. Lijepa je to slika i poruka turistima kojih je ovih dana pun grad. Teško je sada nabrojiti tko je sve ustao u obranu svoga naroda koji je ugrožen od ovih drugih. Tako su glasni da bi neutralni promatrač pomislio da je Mostar na rubu rata. To što su Sarajevo i Tuzla gotovo svakodnevno poprišta kaznenih djela često i sa smrtnim posljedicama svjesno prešućuju.
Istina je da se sve treba istjerati na čistac i za to postoje institucije. Sve što izlazi mimo institucija je huškanje i stvaranje atmosfere nesigurnosti.
Prije nekoliko mjeseci napadnuto je dijete u majici Zrinjskog u Dubrovačkoj ulici. Svjedoci smo i kada je dijete u majici Zrinjskog pretučeno na Bišću polju od nekoliko momaka koji se nisu obazirali ni na majku djeteta. U to vrijeme niti jedan političar se nije oglasio i tražio da se sankcioniraju napadači. Naprotiv, sve se pokušalo i zataškati. Mediji tim napadima nisu pridavali veliku pozornost, jer su se rukovodili već spomenutim političarima kojima je očito sve u najboljem redu kada njihovi premlate nekoga sa suprotne strane. Kada se dogodi suprotno najglasniji su u traženju pravde i tu ne biraju sredstva. Nismo još ni dočekali da se netko ispriča za slučaj “prskanja trave dronom stadiona u Vrapčićima”. I tu su neki političari tražili nečije glave, a kada se dokazalo da je sve to jedna velika laž iz njihove kuhinje podvili su rep i sve lijepo sakrili pod tepih.
Nije prošlo mnogo dogodio se još jedan napad u Mostaru. Napadnuti su dječaci od 15 godina. Ovaj puta napad je neosuđen i bez reakcija političara. Nitko i ne poziva na reakciju, a u medijima nema pretučenih momaka i njihovih uplakanih majki. Mostar jeste grad slučaj jer ga ruše oni koji se najviše kunu u zajedničku državu i zajednički grad. I dok jedni dođu sebi, a drugi se avizaju oni lijepo žive od toga što stvaraju psihozu u gradu na Neretvi.
