Prva pivara u Mostaru otvorena je 1888. godine, a ledara 1903. godine. Prva pivara u Mostaru bila je smještena u Velikoj pećini u Potkujundžiluku.
Doduše, Velika pećina je kroz svoju povijest bila smještaj za razne djelatnosti.
Tako bilježimo da je na samom početku dolaska austrougarske vojske u Mostar tu bilo skladište municije, a zatim i vojske, pa Vojna pošta i telegrafska centrala, da bi nakon razmještanja vojske u tri postojeće kasarne, 1886. godine pećina postala i prva pivara koju su držala braća Löwy. Nakon što su braća napustila poslovanje s pivom, skladište je preuzela Sarajevska pivara.
Nju je 1888. godine posjetio i prestolonasljednik, sin jedinac Franje Josipa I., princ Rudolf.
Sarajevska pivara 1. ožujka 1903. godine otvara i prvu tvornicu leda u Hercegovini (to je ona nedavno renovirana kuća preko puta današnjeg hotela Ere).
Za njenog upravnika je postavljen sposoban Austrijanac Adolf Himlauer. Očigledno je pivsko poslovanje tada cvjetalo, jer vidjevši kako se pivo u vrele ljetne dane dobro prodaje, trgovac Bilić iz Blagaja otvara Hercegovačku pivaru.
Kako skinuti s vrata novoosnovanu konkurenciju, Himlauer se dosjetio tako što je svaku narudžbu piva vezao obveznom kupovinom leda iz njegove Ledare. Led se tada kupovao u velikim blokovima, a glavni potrošači su bili hoteli i brojne gostionice.
U zgradi Ledare je sve do 1992. bodine bilo smješteno predstavništvo Sarajevske pivare, da bi tek u novije vrijeme ona renovirana i trenutno je tu sjedište jedne banke.
Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
U Odluci za očuvanje nacionalnih spomenika (dio teksta)stoji :
Dionička pivara u Sarajevu je zemljište u Mostaru, na kojem je kasnije sagrađen objekat „Ledare“, kupila 16. listopada 1895. godine za 1782 forinte. Sam objekat je, prema natpisu nad ulaznim vratima, sagrađen 1902.-1903. godine.
U zemljišnim knjigama od 16. srpnja 1904. godine predmetne čestice su uknjižene kao tvornica leda sa stovarištem.
Odlukom Predsjedništva Narodne skupštine NRBiH broj 1218 od 2. rujna 1946. godine Dionička Pivara u Sarajevu je proglašena za preduzeće republičkog značaja i kao takvo, na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća od 5. prosinca 1946. godine, nacionalizirano i imovina istog je preuzeta od strane Ministarstva industrije i rudarstva Odlukom Ministarstva industrije i rudarstva NR BiH od 17. februara 1948 godine, Sarajevska Pivara u Sarajevu je određena za organ upravljanja svih nekretnina utvrđenih u osnovnim sredstvima dotičnog poduzeća, samim tim i nekretnina u Mostaru.
Vremenom je u unutrašnjosti objekta, koji je izgrađen kao poslovni, došlo do adaptacija novim namjenama. Naime, dijelovi objekta su pretvoreni u stambene jedinice (dvosoban stan na katu površine 78 m² u kojem je stanovao Željko Vistrop, jednosoban stan na katu površine 50 m² u kojem je stanovao Zoran Vučina, trosoban stan u prizemlju površine 91 m² vlasništvo Marka Solde, jednosoban stan u prizemlju površine 42 m² u kojem je stanovao Radoslav Janjići garsonjera u prizemlju površine 26 m² u kojoj je stanovala Delfa Marić). Pored stambenih jedinica unutar objekta je bio smješten poslovni prostor u prizemlju koji se sastojao od tri prostorije i poslovni prostor u podrumu – skladište. Također, na zapadnoj fasadi objekta je dograđen balkon, izveden od drveta što je predstavljalo jedinu promjenu fasada objekta u odnosu na izvorni izgled.
