Mostar kao grad sve više propada i to je vidljivo na svakom koraku. Ne, to nije kriv ovaj nesretni koronavirus koji nam je skoro pa zaustavio život, krivi smo mi. Sada neću ulaziti u dubinu ove pošasti, ali ona je tu među nama mjesecima i rijetki su oni koji se pridržavaju naputaka kriznih stožera. Zalud apeli sa svih strana jer na ulicama možemo vidjeti da se živi kao da se oko nas ništa ne događa. Organiziraju se zabave, mladež ali i oni malo stariji se okupljaju bez straha da već sutra oni mogu biti dio statistike.
Struka i vlast kažu da je sve pod kontrolom, a pod kontrolom nije ništa osim možda onda kada treba raspodijeliti neka sredstva. Ne mogu a da se ne sjetim vremena kada je u Mostaru javljeno da imamo prvog oboljelog. U gradu je zavladala panika, a narod je zatvoren u svoje domove. Danas na dnevnoj bazi imamo na desetke oboljelih, i jednu veliku nebrigu odgovornih na ovo stanje.
Ne moramo se mi brinuti da je ta nebriga plod virusa, jer virus je pojedinima samo dobro došao da se još više obogate, a siromašnije je dodatno osiromašio, a većinu njih i ostavio bez posla. To naravno nikoga nije briga jer navikli smo mi da se pravimo da je u gradu sve u redu, a u redu nije ništa. Dobro je davno Vlaja rekao koliki bi samo bio red da je u gradu sve u redu. Nas virus nije opametio ni jedne sekunde, jer i dalje smo grad smeća koje neodgovorni pojedinci bacaju gdje stignu. I dalje na ulicama grada neodgovorni pojedinci ostavljaju svoje limene ljubimce na prometnicama, a oni odlaze u pekare, trafike, trgovine i kladionice.
Mostaru se sada približavaju izbori i svi nam obećaju da će biti bolje, a to je samo obećanje koje znači ludom radovanje. Netko je nekada napisao Volim Mostar makar vaki, ali većina građana ovoga grada ne dijeli to mišljenje. Pandemija je bila idealna prigoda da se malo zamislimo što nam znači grad i što svi kao pojedinci za njega činimo, a mi se ponašamo kao oni koji nam govore da je sve pod kontrolom i da će nam nakon izbora svim biti bolje.
Petar Zrinski/HERCEGOVINA.in
