”Milicija nas je ponovno strpala u kola Hitne pomoći. Zbijenima zajedno, a da nismo imali ni gdje sjesti, svaka izbočina na cesti nam je bila bolna.
Nakon sat vremena, konačno smo stigli u bolnicu u Mostaru. ‘Naviknite se na ovo mjesto’, rekao je vozač, ‘to bi mogao biti vaš novi dom nakon što vas liječnici proglase ludima’. Milicija nas je prvo odvela u jednu mračnu sobu bez prozora i za nama zaključala vrata.
Zrak unutar te sobe je bio vlažan, hladan i ustajao. Ugledala sam nešto što mi se učinilo kao neka osoba koja leži na stolu, a nakon što su mi se oči privikle na mrak, shvatila sam kako je ta osoba bila mrtva. Preletjevši sobu pogledom, vidjela sam još tijela. ‘Mrtvačnica’, šapnula sam“, prisjeća se Mirjana.
Svih šestero bili su užasnuti mjestom na kojemu su se našli i pitali su se kako mogu tako postupati s djecom. Bilo je očigledno da su ih željeli prestrašiti. Najprije mrtvačnicom, a onda zadržavanjem na psihijatrijskom odjelu s teškim i neubrojivim duševnim bolesnicima.”
(Iz knjige “Međugorje – Prvih sedam dana”)
Fotografija: Arhiva Ivan Pavičić©
