U sjeni gašenja hercegovačkoga privrednog giganta Alumnija nekako je ostala činjenica i da je ovim činom grad na Neretvi ostao i bez kultnog kulturnog mjesta. Riječ je o Galeriji Aluminij koja je godinama bila kulturno središte grada. Galerija je kroz godine ugostila veliki broj događaja, a o nekima od njih se i danas sa sjetom priča u Mostaru i Hercegovini. Teško je sada nabrojati sve velike događaje koje je Galerija ugostila i tako dala veliki obol da Mostar u ova ružna vremena bude u pravom smislu grad kulture.
Ne mali puta Galerija je bila pretijesna da primi sve zainteresirane, a njen danas nažalost prazan prostor pamti velike izložbe od kojih su neke proglašene za kulturne događaje desetljeća u Hercegovini. Prolazeći ulicom Stjepana Radića u kojoj je Galerija glavom mi lete slike velike izložbe starih fotografija HŠK Zrinjski. Film mi se premotava na još veću izložbu našega velikoga slikara Marina Topića, te još jednog barda mostarske umjetnosti našega nažalost pokojnog Vlade Puljića. U ušima mi odzvanjaju Stare pisme s ušća Neretve, a sjećanja idu kao na filmskoj traci. Kako sam fasciniran fotografijom ne mogu zaboraviti izložbu doajena fotografije Ćire Ćirila Rajiča, kao ni veličanstven postav starih fotografija naziva Hercegovina – Muzej sjećanja.
Danas je Galerija koja je toliko toga sačuvala od zaborava ostala samo muzej sjećanja. Sjećanja nam ne mogu uzeti, niti mogu staviti katanac kao što su ga stavili na ulazna vrata Galerije Aluminij.
Iza Galerije Aluminij ostale su izuzetno uspješne poslovne godine i na tisuće posjetitelja koji su zaista imali u čemu uživati. Velike zasluge za sve ovo što je Mostar ucrtalo na kulturnu kartu svijeta svakako ima Darko Juka koji je cijeloga sebe ugradio u Galeriju. Galerija je bila nezamisliva bez Darke koji je biranim riječima opisivao i najavljivao sve ono u čemu smo mogli godinama uživati i tako je ušao u gradske kulturne anale.
U gradu postoji još nekoliko kulturnih mjesta, ali niti jedna nema onaj mostarski štih koju je imala Galerija Aluminij. Da je Mostar grad kulture, kako su ga neki htjeli predstaviti u javnosti mogao je i morao spasiti Galeriju Aluminij.
Sjećanja, ostaju nam sjećanja do nekih boljih vremena i trenutka kada će Darko opet onako kako samo on zna reći: Dragi prijatelji dobro došli na ponovno otvaranje Galerije Aluminij…
