Danima nas mediji zasipaju molbama i apelima u vez novonastale situacije oko koronavirusa u Mostaru i Hercegovini. Sve te molbe i apeli svode se na tri riječi: Nemojte se kretati!!!
Zar je teško to razumjeti? Zar je teško pokušati pomoći prvo sebi, zatim članovima svojih obitelji, a zatim i cijeloj zajednici u kojoj živimo. Zatvorene su škole, vrtići i fakulteti. Zatvoreni su ugostiteljski objekti i butici. Nažalost ni nakon tih mjera neki naši sugrađani se ponašaju kao da se ovdje ništa specijalno ne događa, pa i dalje hodaju po gradu bez ikakve potrebe. Dovoljno je samo pogledati kroz prozor i vidjeti da su na ulici oni koji bi najmanje vani trebali biti.
Dajte ljudi ovo je 21. stoljeće. Ako se zahtjeva i moli da se ne krećemo bez ikakve potrebe zar je to mudro slovo ? Kako vrijeme ide izgleda da ćemo se morati prvo spašavati jedni od drugih, pa onda i od virusa koji nas napada. Previše smo mi toga godinama dali sebi za pravo. Nismo mi neodgovorni od jučer, i sustav je to do sada omogućio nekažnjavanjem pojedinaca koji su uvijek bili iznad zakona. Neki će reći da su to sitnice, ali oni koji su se uvijek držali slova zakona držat će se toga i danas.
Lijepo je što smo sinoć izašli na balkone i pljeskom dali potporu medicinskim radnicima, našim herojima koji su na prvoj crti obrane. Njima će puno više od pljeskanja značiti da se pridržavamo uputa, jer pridržavanjem istih oni će imati manje posla. Dajte ljudi konačno se više uozbiljite, ostanite u svojim kućama i pomozite da se ovo što prije i što bezbolnije riješi. Ako nema drugog načina da se neodgovorni nagovore da ostanu u kući, ne preostaje ništa drugo nego posegnuti za kažnjavanjem i to ovoga puta jednakim zakonom za sve. Privilegirani su nas i doveli u ovu bezizlaznu situaciju i vrijeme je da budemo svi jednaki pred zakonom.
