MOSTAR U SRCU
Na zalasku sunce plamti nad Mostarom,
opijena tom ljepotom, mirisnim beharom,
uplovila ja sam u dubine grada,
cijelim mojim bićem, sad toplina vlada.
S Neretve svježina, dopire do mene,
a obale njene, bude uspomene,
ispod Lučkog mosta, dok smo djeca bili,
toj zelenoj rijeci, mi smo prkosili.
Mostar moj mi davao svakim danom više
i prve se ljubavi u njemu rodiše,
da napustim sve te čari, od najljepšeg grada
ja to nikad nisam mogla, niti mogu sada.
Mogla bi ja danima, pisati o njemu,
kad je Mostar moj voljeni, najljepši u svemu,
nizašta na svijetu mjenjala ga ne bi
ponosna sam grade moj, što živim u tebi.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
31. 05. 2014.
- Oglas -
