Vijećnica Snježana Brkić uputila je inicijativu na XLII. sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara Gradonačelniku i odgovarajućoj nadležnoj službi za obnovom i ponovnim pokretanjem i aktiviranjem Seizmološke stanice odnosno Geofizičkog zavoda Mostar na brdu Hum, te ponovne uspostave geofizičkog laboratorija za planiranje grada. Obrazložila je prijedlog inicijative.
Grad Mostar se nalazi u seizmički aktivnom području. Posljedice potresa najviše ovisi o gustoći naseljenosti i seizmičkoj otpornosti zgrada. Okolišne posljedice najčešće uključuju zagađenje zraka, vode i tla. Pri tome brzo i djelotvorno medicinsko djelovanje ovisi ne samo o dobroj organizaciji i pripremljenosti zdravstvenih djelatnika nego i o spremnosti i opremljenosti civilne zaštite, vatrogasne službe i pripadnika Gorske službe spašavanja.
Najjači potresi Hercegovinu i bližu okolicu pogodi svakih 20 do 22 godine 1907. – Počitelj (Magnituda/po Richteru 5,7), 1927. – Ljubinje (Magnituda/po Richteru 6,0), 1942. – Imotski (Magnituda/po Richteru 6,2), 1962. – Makarska (Magnituda/po Richteru 6,2), 1969. – Banja Luka (Magnituda/po Richteru 6,6), 1970. – Gacko (Magnituda/po Richteru 5,0). Godišnje ih se dogodi u prosjeku od 250 do 1000, ali ljudi većinu ne osjete, već samo precizni instrumenti. Seizmograf registrira pomak, brzinu tla na mostarskom području svakih 22 sata, a nešto jači svakih 44 sata.
Danas vrlo malo ljudi zna da je Mostar do 1993. godine imao Seizmološki zavod. Pokreti zemlje u Mostaru promatraju se i analiziraju od 1901. godine, kada je grad dobio Seizmološku stanicu koja je radila do pred Drugi svjetski rat.
Nalazio se na brdu Hum, a nosio je naziv Geofizički opservatorij, Seizmološka stanica, pa Geofizički zavod Mostar. Pripreme za pokretanje nove, opremljene najsuvremenijom opremom, počinju 1966. i ona se definitivno uspostavlja 1976. godine. Radila je u okviru Zavoda za planiranje grada, a opremio ju je UNESCO i bila je dio svjetske seizmološke mreže. Stanica je snimala pokrete zemlje, analizirala i izrađivala dokumente za opće dobro grada i njegovih građana, a posebno u funkciji izrade prostornih, urbanističkih i provedbenih planova te izgradnje značajnih objekata. Kao dio nebrige 1993. godine je opljačkana, oprema uništena, a dokumentacija bačena. Stoga mi danas ne znamo ništa o svojoj seizmičkoj prošlosti i teško možemo uspostaviti potresnu statistiku.
Dugoročna razvojna vizija stoga je nužna kao i reaktiviranje Seizmološkog zavoda Mostar kako bi se u budućnosti donekle smanjile posljedice.
