Mjesto radnje je grad Mostar, a u glavnim ulogama su čovjek koji je u gradu na Neretvi služio vojni rok prije 30 godina, i obitelj iz Mostara čiji su mu članovi postali prijatelji.
Igrom slučaja Anti je u bivšoj državi dobio poziv da služi i odsluži vojni rok u Mostaru. Anti je inače iz okolice Celja u Sloveniji i kako je sam više puta istakao u njegovom zavičaju vojska nije bila puno omiljena. Ipak običaj je bio da obitelj dođe na prisegu koja se tada polagala u tadašnjoj vojsci.
Tako su i Antijevi roditelji krenuli put Mostara da bi nazočili sinovoj prisegi. Stigli su u Mostar, ali s obzirom na tadašnje stanje u Mostaru nisu mogli pronaći smještaj jer su svi kapaciteti bili rezervirani. Lutali su tako ulicama Mostara u potrazi za smještanom i u blizini zgrade Mostarke zaustavili su nepoznatog čovjeka da bi se raspitali gdje bi mogli naći prenoćište. Nakon kraćeg razgovora čovjek im je ponudio da dođu kod njega u stan, te im ponudio da tu prenoćište i smještaj kako bi odmorni ispratili sinovu prisegu.
Iako je ljudima bilo dosta neugodno, nisu imali ni nekog izbora i pristali su na iznenadno ponuđeno gostoprimstvo. Tako se rodilo prijateljstvo između dvije obitelji koje se nastavilo tijekom Antijevog služenja vojnog roka u Mostaru. Roditelji su mu još dolazili u posjetu, a on je kod svojih novih prijatelja dolazio često, te tu i ostavio svoju civilnu odjeću koju je obukao kada je završio s vojskom.
Kontakti između dvije obitelji održavali su se sve do početka nesretnog rata, a onda su iz razumljivih razloga prekinuti. Anti kaže da je u par navrata pokušao doći do svojih prijatelja, ali sva njegova pisma su se vraćala na polazište.
Prije tri godine Anti je bio riješen da pronađe prijatelje za koje nije znao ni jesu li živi. Putem MUP-a i telekom operatera uspio je doći do obitelji, i isti čas se telefonski javio svojim prijateljima. Nakon toga sa svojom obitelji uputio se u Mostar da posjeti prijatelje.
Nažalost neki od aktera s početka priče nisu više među živima. Čovjek koji je slučajne prolaznike primio u svoju kuću, te Antijeva mama napustili su ovaj svijet. Susret Antija s gospođom Smiljom, i njenom kćerkom Mirelom bio je veoma emotivan, a potekle se i suze radosnice zbog ponovnog susreta nakon punih 30 godina.
Taj susret se dogodio prije tri godine i zahvaljujući društvenim mrežama koje su nas podsjetile na taj dan odlučili smo ispričati tu priču ponovo, Anti je sa svojom obitelji ( supruga Karla, te sinovi Lovro, Lenart i Luka) ostao par dana u Mostaru, a druženje se nastavilo i u prekrasnoj Dalmaciji. Zaista smo uživali tih dana u društvu sa svojim starim prijateljom, a i rasatanak nam je teško pao. Obećali smo jedni drugima da do novog susreta neće proći još 30 godina. Evo danas su tri godine od tog susreta, a mi se nažalost nismo ponovo vidjeli, ali smo u kontaktu putem ovih novih tehnologija i iskreno se nadamo da ćemo se uskoro sresti. Život zaista piše romane, a prijateljstva se ne raskidaju.
