Na današnji dan prije 119. godina u Mostaru je preminuo Ivan Bašadur. Smrt ga je zadesila u 7 sati i 30 minuta, u životnoj dobi od 48 godina. Iza sebe je ostavio kćeri Blagicu, Milku, Dragicu i Ljubicu, ožalošćenu suprugu Maru rođenu Ivković, majku Anđu, sestru Paulu Grabovac, nećaka Petra Bašadura i nećakinje Maru Šunjić i Jelku Milićević.
Međutim, za svojim uzornim građaninom i dugogodišnjim podnačelnikom grada tugovao je cijeli Mostar. Njegov gubitak posebno je pogodio Hrvate grada Mostara koje je prvenstveno i predstavljao u tijelima gradske vlasti.
Naime, Ivan Bašadur bio je predsjednik društva „Bratimstvo sv. Ante“ u Mostaru, utemeljitelj i začasni član Hrvatskog glazbeno-pjevačkog društva „Hrvoje“, dugogodišnji predsjednik Cenzornog vijeća mostarske filijale privilegovane zemaljske banke za Bosnu i Hercegovinu, utemeljitelj Hrvatskog pripomoćnog društva za potrebne đake, a bio je poznat i kao prijatelj, pomagač i zaštitnik Hrvatske dioničke tiskare.
Ivan Bašadur bio je omiljen u cijelom narodu, bez razlike. Stoga ne čudi da se nepregledna žalosna povorka protezala od kuće žalosti, cijelom Glavnom ulicom do mosta Franje Josipa. Činilo se da je cijeli Mostar izašao na ulice da do vječnog prebivališta isprati svog podnačelnika. Na ulice Mostara je izašlo i staro i mlado, i bogato i siromašno, svi staleži, sva zvanja, sve korporacije, kao i svi školski zavodi. Žalosne koračnice svirala je vojnička glazba, dok je „Hrvojev“ pjevački zbor pjevao pjesmu tugaljku.
Sahranjen je 16. rujna 1902. godine na groblju Šoinovac. Sprovod je predvodio provincijal Zubac sa četvoricom svećenika, a nad grobom mu je biskup Buconjić podijelio svoj blagoslov, zaželjevši mu vječni pokoj.
U spomen na Ivana Bašadura mostarski Hrvati su iz poštovanja skladali i dugačku pjesmu koja počinje i završava sa stihovima:
„Zar nam i Ti ode sa vidika
U dvorane slavnih besmrtnika
Sjajna zvijezdo nado roda svoga
Divna luči doma hrvatskoga!“
„Oj slava Ti-mir pepelu Tvome
U prepunom groblju hrvatskome
Djela Tvoja nikada ni mriju
Živjet će dok Hrvati žiju!“
