Ružo moja proleti ovaj život!
Razdvoji nas!
Ostadoh ti ja sam…
Znaš, nisi mi rekla da će ovako boljeti?
Ružo moja kako samo boli nedostajanje!
Koliko bi samo Božića vratio unatrag da te se nagrlim, nagledam, navolim..
Znaš ružo niti jedan više nije isti.
S tobom najljepši a bez tebe najtužniji .
Jesi sretna tamo gore? Boli li još ružo moja?
Znaš ružo bila si moj Decembar u snijegu, najljepši okićeni bor..
Koliko si samo topline unosila u hladne zidove, koliko rane liječila, razne tuge spriječila …
Drže me sjećanja koja čuvam u najdubljim nitima svoga srca.
Nedostaješ u ove Decembarske dane koji bole i vole u isto vrijeme.
Nedostaješ.
Svakog Decembra, Božića…
Svake hladne zime.
U proljeće kada sve cvijeta..
Nedostaješ.. ružo moja.
Tekst: Mostarac bez dlake na jeziku.
Mostarac bez dlake na jeziku: Koliko bi samo Božića vratio unatrag da te se nagrlim, nagledam, navolim..
Prethodni članak
Sljedeći članak