Mostarac bez dlake na jeziku: Znao je da su rastanci bolni ali ovi su grizli

Majkooo, nedostajat’ ćete mi!
Molim te, pijte one vitamine što sam vam donijela iz Njemačke i reci starom nek’ svako jutro izmjeri pritisak prije doručka, nemoj da se ja mislim gore…
Majka: Eno ga na prozoru tvoje sobe, gledaj što viri majke ti!
Kćer: Tataaaa bolan, nije Njemačka na kraj svjeta, ta doći ćete mi!
Otac je samo odmahnuo rukom i povukao se unatrag. Jednostavno nije mogao!
Znao je da su rastanci bolni ali ovi su grizli.
Stari ni slutio nije da će njegova djevojčica odrasti tako brzo i da će napustiti svoj grad, državu..
Nakon što je ispratila svoju kćerku majka je ušla i stan i zatekla “starog” kako sjedi na Marijinom krevetu i jeca .
Majka: Šta je moj Dragane (reče majka sa teškim uzdahom )?
Otac: Boli! Kako boli! Ništa me ne pitaj Ljubice molim te!
Majka: Hajde ne pekmezi, djete živo, zdravo, fala’ Bogu našla finog čovjeka… nego hoću li nam pristaviti po jednu?
I hoću li nam kuhat’ šta danas?
Otac: Šta god hoćeš Ljubice!
( slegao je ramenima)
Majka je ušla u kuhinju, uhvatila se za radni stol i uzdahnula! Uzela je malu džezvu iz viseće (taman za njih dvoje) a onu veliku je sklonila kad’ neko’ dodje!
Otac: Ljubice, dokle su? Jesu prešli granicu? Jel se javljala mala? Ima li snjega usput?
Majka: Ama bolan’ šta će mi se javljat’ svake minute nije njoj više deset godina, kani’ se djeteta! Javit’će se kad’ htjedne!
Otac: A eto pitam! Klizavo! Kiša! Zima! Samo da pošalje poruku pa da mogu spavat!
Majka: Evo poruke ko’ da te čula!
Kćer : Prešli smo granicu! Sve je ok! Volim vas…
Živjeli su za nju! Da se javi ima li gužve na granici. Kakvo je vrijeme! Ima li šta novo…
Za dolaske su uvjek’ bili spremni a odlasci su tako boljeli! Ali život je to!
Šta ćeš .. Nek’ su zdravo pa kako god!
Šta bi djete i ovdje bez posla nek’ ide đe joj je bolje!
Tekst: Mostarac bez dlake na jeziku