Prije nekoliko dana objavili smo priču naše sugrađanke Marije koja je odlučila da se iz Njemačke vrati u svoj rodni grad. Marija nam se opet javila jutros jer je kaže malo iznenađena komentarima na njezinu priču. Kao i prošli puta, opet prenosimo njeno pismo u cijelosti:
Prošli put sam objasnila da se vraćam kući u Mostar čim se steknu uvjeti, a kako sada stvari stoje ja se nadam da će to biti do konca svibnja mjeseca. Ništa me ne veže za Njemačku i jedva čekam da se ponovo usidrim, nadam se zauvijek u mojoj Hercegovini. Malo sam iznenađena pojedinim komentarima nakon mog prvog pisma, pa se osjećam dužna pojasniti neke stvari.
Hercegovka iz Njemačke: Odlučila sam definitivno se vraćam doma u Mostar
Njemačkoj sam zahvalna do groba, ta tuđa i strana država pružila mi je mogućnosti koje moja nije nikada. Njemačka je sređena država u svim segmentima, pogotovo u zdravstvenom, što kod nas nije slučaj. Njemačka cijeni radnika i Njemačka da svakome šansu tko god želi raditi, i ovdje se kada radite ne morate brinuti što će biti sutra. Kod nas je sve to drugačije i svjesna sam da se teško išta može postići bez veza i vezica. Upravo me to odvelo u Njemačku, i da nije bilo ove krize to bi mi bilo presudno da ostanem tamo.
Ova kriza je ipak prelomila nešto u meni. Njemačka nije imuna na sve ovo i nisam sigurna kako će se sve ovo odvijati za nas strane radnike. Više od svega me ubila samoća, i u tim danima samoće sam definitivno odlučila vratiti se doma. Doma mi je sve, i doma ako ništa mogu izaći na dvorište ili u vrt. Doma mi je obitelj, pa i dečko s kojim gajim zajedničke simpatije. On je takav tip da je zadnji koji bi ostavio svoj dom i roditelje.
Njemačka jeste raj na zemlji, možda i najsređenija država na svijetu, ali ljudi moji nema pravoga raja bez rodnoga kraja i miline bez Hercegovine.
