Svjedoci smo da često slušamo o odlascima iz naše zemlje, a evo jednog kontra primjera. Maja je iz Mostara otišla u Njemačku, ali se vrlo brzo pokajala i vratila u Mostar.
Njenu priče prenosimo u cijelosti:
Ja sam Maja, rođena sam u ovome gradu koji nikada nisam htjela napustiti. U Mostaru sam završila školu, upisala se na fakultet, ali nisam ga završila. Uvijek su mi govorili moji da sam završila tri fakulteta, pa sam kontala što će mi i taj jedan. Nisam nigdje radila i hodala sam po kavama, a najdraže mi je bilo sjediti s frendicama negdje i tračati prolaznike. Razočaralo me to što je svakim danom bilo sve manje prolaznika, pa nismo skoro imali nikoga za tračati. Moj život tako je izgubio smisao, pa sam se pitala gdje su sada svi ti moji sugrađani. Na kraju sam saznala da su svi u Njemačkoj. To saznanje je prelomilo nešto u meni, i odlučila sam se za promjenu. Upisala sam kurs Njemačkog jezika, pa sam se spremala za Dojčland. Nakon pola godine bila sam spremna, šprehala sam dojč pravo i život je bio ispred mene.
Došla sam tako u obećanu zemlju punu samopouzdanja. Prespavala sam prvu noć u Njemačkoj,, i ujutru puna sebe krenula u istraživanje. Naišla sam na prvu ženu i htjela je na njemačkom upitati nešto onda je odmahnula rukom i rekla Kosovo ne Dojč. Krenem dalje i naletim na drugu ženu, ona mi promrmlja nešto na nekakvom jeziku, ali sam razumjela da je iz Sirije. Ni kod treće žene nisam imala sreće jer je bila iz Turske. Tako tumaram dalje i zaustavim sljedeću ženu i ni ta nema veze s Njemačkom nego je iz Poljske. Malo sam se i obeshrabrila i sjela na klupu, kada meni priđe neka žena i na lošem njemačkom pita cigaretu. Dala sam joj i pitala odakle je ona mi kaže iz BiH, Pa ženo progovori naški velim joj, a ona se vidim obradova. Pitam je što radi, ona kaže ništa na socijali je. Pa što rade ove druge žene koje sam srela. Reče da ni one ne rade nego primaju pomoć. Pa gdje su žene iz Njemačke. Ženo pa one rade, ne misliš valjda da one hodaju po gradu u radno vrijeme.
Tu se moj svijet srušio, došla sam u Njemačku da upoznam njenu kulturu i da razmijenim iskustva s njihovim ženama, a njih nema. Po danu rade, s posla uskaču u piđamu, pa u krevet, a iz kreveta opet na posao. Kuku meni pa đe dođo, i đe po godine izgubi na onom glupom kursu. Kakva je to blesava zemlja u kojoj domaći rade, a stranci primaju pomoć. Ona žena s klupe mi je rekla da se prijavim na socijalu i da mogu i ja primat pomoć. Kakvu crnu pomoć meni će biti potrebna pomoć psihijatra ako ostanem tu nekoliko dana,
I tako sam drugi dan već bila u busu za Mostar. Nisam znala kako ću sada na oči mojim prijama koje su ostale dole. Prije samo par dana smo se izljubile i isplakale na rastanku i sada se opet vraćam. Stisla sam zube i nazvala Lanu i rekla da sam se vratila jer Njemačka nije više Njemačka. Kada smo sjeli pitala me je kako mislim da Njemačka nije Njemačka, pa sam joj rekla kako će biti Njemačka Njemačka kada na ulici nema Nijemaca, Pa gdje su moja ti ako nisu u Njemačkoj. Ma bona jesu u Njemačkoj, ali nisu u Njemačkoj. E baš si mi objasnila, al eto neka ti bude. A i nek si se vala ti vratila, baš si mi falila. I ja sam njoj rekla da mi je falila, pa smo nazvali i Snježu da mi ljudski bacimo koji trač. Da, da stari dobri trač, ta ću u Njemačkoj, ta nema tamo Nijemaca, a vala nema ni trača.
