U Kivumu je prije nešto više od tri mjeseca stigla Monika Milićević, koja se odmah bacila na posao i započela s našim učenicima treninge rukometa. Prije par dana održali smo i prvi rukometni turnir na razini škole.
Evo što je Monika napisala nakon turnira:
Kada sam stigla u Kivumu, odmah smo pokrenuli školu rukometa. Nisu ova djeca nikada vidjela rukometnu loptu, nisu znali pravila, a nisu ih ni mogli znati kada do tog trenutka nisu znali ni da postoji rukomet kao sport. Krenuli smo od osnova – hvatanje i dodavanje lopte, pepanje, trokorak i šut. Kada smo savladali osnove, kredom smo crtali linije terena za mini rukomet, a golove smo obilježavali na podu. Cijelo ovo naše druženje i učenje pažljivo su slušali i pratili, naučili da rukomet nije jedan igrač, nego timski sport u kojem svaki igrač ima jednako važnu ulogu. Svakom treningu se iznimno veselili i nestrpljivo ga očekivali. Svakim danom, sve smo više napredovali. Počeli od nule, a stigli do stotke. U međuvremenu smo iscrtali teren i dobili golove. I evo 3 mjeseca nakon, naš prvi rukometni turnir.
Ovo je, lijepi moji, vaš uspjeh. Vaš trud, vaše zalaganje i vaša volja.
Presretna sam i posebno sam ponosna na svaku ovu pametnu glavicu. Vjerovala sam u vas i vi ste mi pokazali da sam imala razloga. Sretna sam jer ste vi sretni. Rastite i nikad ne zaboravite: sve nemoguće postaje moguće, ako dovoljno jako vjerujete.Bravo Monika, bravo ekipa!!!, stoji na stranici Srce za Afriku.
- Oglas -
