Bilo je to malo prije što će Eno nesretno skončati negdje na granici. U to vrijeme mi smo pratili Odbojkaški klub Student koga je vodio Hamid Šoše, i nije bilo utakmice na koju nismo išli.
Taj puta Student je gostovao u Subotici. Krenulo je nas preko pedeset vlakom, kada tamo u vlaku na istoj relaciji i Eno Gretin. Išao je na poznati buvljak u Suboticu, a kako smo ga primjetili zvali smo ga s nama u kupe. Eno ko Enoni tada mu krv trgovca nije dala mira, i krenuo je s prodajom satova.
Kako kod nas nije imao prođu otišao je po vlaku i valjda je uspio prodati nekoliko satova, pa je ujutru navalio da nas časti u nekom lokalu po dolasku u Suboticu. Sjeli smo tako u lokal i Eno je odmah krenuo s pričom, eto mi došli na odbojku gledamo Student i nestalo nam para, ali ima on neki sat koji mu je vrijedan pa bi ga založio, dok poslije ne otvore banke kada bi vratio pare i uzeo sat. Gazda lokala uzeo sat i mjerkao ga.
Taj sat nije vrijedio ko danas jedno piće, a Eno je od gazde uzeo 300 maraka, kunući se da on vrijedi 600. I na kraju nismo ništa ni platili u tom lokalu, a on kaže gazdi ako ne uspije doći da vrati sat da će on biti iza našeg gola na utakmici.
Očito niti je Eno imao pojma o odbojci, a ni taj gazda. Naravno Eno nije vratio novac, taj gazda je ipak došao u dvoranu vrtio se gledao i na kraju otišao shvaćajući da je debelo prevaren.