Tipični je mostarac koji živi svoj život. Ako ga ne možete prepoznati po frizuri i fensi cvikama onda sigurno možete po mostarskom naglasku. Ne može otvoriti oči dok ne popije fuka i dok ne smota jedan duhan iz žute kesice. Nije ga briga što drugi misle o njemu i pravi je lik iz bajke, ili ako hoćete lik iz one slavonske pjesme o Mati i konjima. Naš lik nema konja, ali imao je birvaktile žuti stojadin. E na taj su stojadin u to vrijeme padale trebe po Mostaru. One koje nisu padale na auta nisu mogle ostati ravnodušne na njegov dobar glazbeni ukus. Grozi se na sve što nije u domeni glazbe iz osamdesetih. Ponekad pomislim da još živi u onim vremena kada se na moru uz gitaru sviralo i pjevalo Krivo je more ili neka druga stara dobra stvar koja je izazivala emocije kako kod žena, tako i kod malo više osjetljivih muškaraca. Ono što mu se može dodati kao veliki plus jeste i to da zanima sport. Svako jutro posljednji od svih uz fuka sazna rezultate Lige prvaka od sinoć. Košarku voli ko sebe i tu mu ništa ne promiče. Zna sve poteze i ponekad pomislim da pričam u najmanju ruku s izbornikom reprezentacije. Kažu u Mostaru da ga nema valjalo bi ga izmisliti. E da našeg lika nema baš njega bi ga trebate izmisliti. Kada ga vidite odmah ćete ga prepoznati. Ima još te fensi cvike, ali i one za vid okačene o majicu. Stojadina nema pa ljubomorni muževi mogu biti mirni da će im žene pasti na nekad kultno auto iz bivše države. I možeš mislit bio je baš žute boje. Glazba mu još u duši i pogodi ga direkt u dušu kada čuje Arsena. Lijepo on pjeva, samo brate nije ga lijepo slušati. I za kraj sport. Ostalo je u njemu još žara za pokoji dribling i ubačenu trojku, a za skok pod košem nije baš nešto jer ga bolje koljena. Eto to je naš lik iz bajke i o njemu će se tek pisati. A ja ko da ga vidim još i sad. Vraća makinju iz grada, Mostar priča, njega ne briga, samo žutog stojadina još brže potjera.
HERCEGOVINA.in
