Godinama pratim mlađe kategorije Zrinjskog. Teško je sada nabrojati sve te dječake s kojima sam se veselio nakon što su pobjeđivali, ali i tugovao nakon poraza. Bilo je tu sjajnih igrača, koji su osim što su plijenili na terenu izvan njega svojim ponašanjem bili primjer drugima. Jedan od njih svakako je Marin Vranjić. Dečko je u mlađim kategorijama Zrinjskog davao sve od sebe na terenu, i u to vrijeme odskakao je od svojih vršnjaka. Vukao je ekipu, borio se za svaku loptu i bio predvodnik jedne sjajne generacije Plemića. Kao takav potpisao je ugovor sa svojim najdražim klubom i slovio je kao jedan od onih nogometaša pred kojima je sjajna karijera. Još se sjećam njegove sreće kada je zabio za Plemiće na utakmici protiv Drine. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Nakon toga su u Zrinjskom procijenili da je za mladog igrača bolje da ide na kaljenje u niže lige.
Marin je redom igrao u Neretvi, Vitezu, Čapljini, Brotnju, Bratstvu. Nije se razliku od mnogih razočarao u nogomet nego je vjerovao u sebe i čekao svoju šansu. Dočekao ju je u dresu Posušje gdje je kao jedan od najboljih ušao s klubom u Premijer ligu BiH. Sada je pred Marinom novi izazov i isti zadatak s momčadi Goška. Nema sumnje da će on i tu dokazati svoje nogometno umijeće i da nikada neće odustati od povratka u svoj matični klub HŠK Zrinjski. Marinu je danas rođendan, pa neka je sretan lave i iskreno ti osim puno zdravlja želim povratak među svoje Plemiće…
