Mostar je grad svega i o tome se može naširoko i nadugačko pisati. Ono što Mostar nije i to je činjenica da grad na Neretvi nije grad sporta, premda se često neki vole hvaliti da su upravo odavde krenuli sportaši koji su se vinuli do svjetskih visina.
Da se grad pitao nikada Bojan Bogdanović, Igor Karačić i Marino Marić ne bi bili ono što su danas. Uspjeli su samo zato što su se izdigli iznad ove lokalne sredine koja ne čini ništa da poboljša uvjete svojim sportašima.
Sportska dvorana je davno ispričana i prožvakana priča da o njoj više i ne vrijedi pisati. Mostarsku dvoranu su davno prodali komunisti koji su pare za njenu izgradnju preusmjerili za Olimpijske igre u Sarajevu. Rat je dovršio tu građevinu i napravio je neoporabljivom i sve ostalo je povijest, a Mostar je danas i dalje upisan crnim slovima u povijesti sporta koji ni danas ljeta gospodnjeg 2021. godine nema sportsku dvoranu.
To nije naravno umaljilo volju i želju sportaša Mostara da se probaju izdignuti iz svega. Sportski zaljubljenici i fanatici su naivno mislili da će njihove rezultate neko vrednovati i da će sport napokon dobiti mjesto kakvo zaslužuje u Mostaru. Naprotiv, Mostar je grad koji je svojim sportskim kolektivima redovito okretao leđa kada su bili na vrhu i kada su osvajali pokale. I da ne bude zabune sve su to klubovi iz športske obitelji Zrinjski.
Krenimo redom:
HŽRK Zrinsjki: Klub je vladao ženskim rukometnom. Višestruki prvak prvo Herceg-Bosne, pa zatim i višestruki državni prvak. Vrhunac moći Plemkinja je sezona 2012./13. Plemkinje su osvojile prvenstvo i napravile iskorak u Europi. Svi su se tada slikali s pobjednicama, obećavali su brda i doline. Ubrzo su nestala prvo brda, pa onda i doline. Plemkinje su ostale same i vrlo brzo nisu mogle naći sredstva za odlazak na gostovanja. Ostavljene na cjedilu ubrzo su počele odlaziti u manje sredine, a klub je ispao u niži rang natjecanja. Vratile su se Plemkinje bez velike pomoći u Premijer ligu i danas egzistiraju samo zahvaljujući par zaljubljenika u klub i u ženski rukomet.
HKK Zrinjski: Po prvi puta u svojoj povijesti HKK Zrinjski osvojio je i titulu prvaka BiH. Nakon u sezoni 2017./2018. Plemići su dominirali Prvenstvom BiH i zasluženo su osvojili prvo mjesto. To je bio prvi povijesni naslov za košarku u Mostaru. Plemići su bili uspješni i u 2. ABA ligi. Ostat će upamćeno i da su se te godine u dvoranu na Bijelom brijegu po prvi puta montirale dodatne tribine. Nakon toga slikanja i obećanja. I kako to biva obećanje ludom radovanje. Danas Plemići jesu u najvećem rangu, ali sa skromnim sredstvima i igračkim kadrom.
HMRK Zrinjski: Klub koji je iznjedrio braću Karačić, Marina Marića osvojio je 2017 godine Kup BiH. Bio je to prvi povijesni pokal za muški rukomet u Mostaru. Te godine dvorana je bila premala da primi sve navijače Zrinsjkog. Igrali su Plemići te gedine i europsko natjecanje i ambiciozna Uprava imala je planove da klub digne do visina. U toj namjeri ostali su sami. Bez ičije pomoći klub su uskoro počeli napuštati svi igrači i ispali su u niži rang. Plemići su i danas u nižem rangu i postoje samo zahvaljujući svojoj jakoj omladinskoj školi.
HFC Zrinjski: Malonogometaši HFC Zrinsjkog osvojili su 2019 Kup BiH. Te godine su bili na korak i do osvajanja naslova, ali to nije bilo dovoljno da se o njima povede malo računa u gradu koji predstavljaju. Došlo je do odlaska glavnih igrača, a oni koji su ostali nisu uspjeli izboriti opstanak u društvu najboljih. Danas su u nižem rangu. Čekaju bolja vremena za sport koja će teško doći u ovom (ne)sportskom gradu.
ŽKK Zrinjski 2010: Plemkinje godinama rasturaju u svom rangu natjecanja. U mlađim kategorijama osvajajau medalje protiv klubova koji imaju višestruko veće proračune. Zaslužile su Plemkinje nakon dva naslova da se okušaju u društvu najboljih, ali to u ovom gradu nikoga ne interesira. Klub danas opstaje i egzistira samo zahvaljujući treneri i predsjednici. Da ona digne ruke od kluba kako je digao grad bio bi to kraj ženske košarke u gradu.
Treba li dalje? Nikakv komentar na ovo nije potreban i svi gore nabrojani sportaši imaju nesreću da su se rodili i da treniraju i igraju u gradu koji nema nikakvog sluha za sport. Nekako koncem godine sjete se podijeliti plaketa i priznanje, slično ko u pjesmi Zabranjenog pušenja:
Pokupi plakete i ordenje
U okičenom razredu
Počasno mjesto zauzme
Prije nego pred klince izađe
Koju ljutu popije
Kao pjesnik što ne vjeruje
U vlastite stihove
Njegov je dan…
HERCEGOVINA.in
