Na jednoj staroj, crno-bijeloj fotografiji iz 1959. godine, koju je objavio Digitalni arhiv Široki Brijeg, uhvaćen je trenutak veselja i jednostavne radosti. Mladići iz Širokog Brijega okupili su se na Mostarskom blatu, tražeći osvježenje i zabavu pod ljetnim suncem. Traktor, pretvoren u improvizirani toranj za skokove, u središtu je pažnje – a na njegovom nastavku spreman na skok, stoji Marinko Ćorić Maća. Iza ove slike krije se čitava priča jednog vremena.
U ranim 70-im godinama, novinar Zvonimir Martinović piše o problemima i snalažljivosti Lištičana, današnjih Širokobriježana, koji se svakog ljeta suočavaju s istim izazovom – gdje pronaći mjesto za rashlađenje. Grad tada nije imao javni bazen, a postojeći je bio zapušten i nefunkcionalan. Tako se tisuće ljudi, ne samo iz Lištice nego i iz Mostara te okolnih sela, svakodnevno spuštaju prema Mostarskom blatu.
Tu su nalazili ono što im je nedostajalo – toplu, ali čistu vodu, prirodne pješčane obale i prostor za igru, druženje i bijeg od sparine. No, kako ljeto odmiče, priroda pokazuje svoje granice. Rijeka počinje presušivati. Virovi se mutne, voda stagnira, a sve manje cirkulacije znači i sve veći rizik od zagađenja.
Martinović u svom izvještaju ističe kako bi izgradnja tzv. “Šečića benta”, svega nekoliko kilometara od grada, mogla riješiti mnoge probleme. Normalizacijom toka rijeke, omogućilo bi se više vode za kupanje, veća čistoća u samom gradu, ali i povratak ribljeg fonda koji je tada već bio ugrožen. Bio je to apel zdravom razumu i potreba da se prirodni resursi očuvaju – ne samo radi rekreacije, nego i radi života.
Danas, ova fotografija i članak zajedno čine dragocjeno svjedočanstvo – ne samo o načinu života, već i o ljudskoj snalažljivosti, povezanosti s rijekom i želji da se, unatoč skromnim uvjetima, živi radosno i zajednički. Mostarsko blato bilo je tada više od lokacije – bilo je prostor slobode, prijateljstva i jednog izgubljenog ljetnog ritma kojeg se s nostalgijom prisjećamo.
Fotografija: Arhiv Marinka Ćorića Maće
Tekst Zvonimira Martinovića, izvorno prenijela Alenka Kraljević
