Ludvig Pavlović je prva hrvatska žrtva Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. 18. rujna 1991. godine u Studenim vrilima poginuo je na cesti između Tomislavgrada i Posušja kada se skupina hrvatskih branitelja sukobila s bivšom JNA.
Bio je domoljub i posljednji preživjeli iz skupine bugojanaca, hrvatskih ustanika koji su oružanom pobunom 1972. htjeli srušiti totalitarni komunistički režim. Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća.
Na početku Domovinskog rata bio je u Vukovaru i u Ravnom. Pavlović se odmah povezao s hrvatskim političkim vodstvom i Franjom Tuđmanom, te počinje organizirati obranu u Hercegovini. Pavlović je poginuo 18. rujna 1991. godine u Studenim vrilima na cesti između Tomislavgrada i Posušja. Poginuo je u kratkotrajnom puškaranju s kolonom JNA.
Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan tri puta: Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
Po njemu je nazvana HVO-a Postrojba za posebne namjene „Ludvig Pavlović“
