Dana 3. travnja 1992., u popodnevnim satima, na autobusnom stajalištu u naselju Zalik preko puta Sjevernog logora, vojarne JNA, eksplodirala je cisterna. Taj događaj je označio je početak rata u Mostaru.
Žestok udar prolomio se cijelim gradom. Mnogi će kasnije reći kako je to bio početak rata u gradu na Neretvi. Mostarci se s nelagodom prisjećaju tog datuma koji je osim ogromne materijalne štete, odnio i četiri života.
U trenutku eksplozije cestom pored vojarne u crvenoj Škodi prolazili su Milenko Marić i Mate Raič. Oba su poginula na mjestu. Pao je ogroman zid vojarne, popadali su balkoni čitave jedne vertikale obližnjega nebodera, a kamenje i komadi betona i željeza letjeli su naokolo.
Raskomadana Škoda bila je zbijena u rasvjetni stup, a njihova tijela su bila uništena toliko da za nesretnog Raiča obitelj nije mogla ni obaviti sahranu. Marićevo tijelo, obitelj je ipak, uspjela pokopati. Treći stradali bio je Ivan Kožul koji se vozio u Zastavi 128, a poginuo je od udara kamenja i dijelova vojarne. Uz njih, poginuo je i jedan vojnik JNA.
