DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN
Veljača je sedmn’estog dadna
Srpski snajper pogodi Gavrana
Tisuću sto osamdeset i tri
Za Gavrana posljednja kota bi
Taka vam je sudbina čovjeka
U Rujama zasjeda ih čeka
Tulove Grede vrh su Velebita
Sa njih braniš skoro sve do Splita
Tamo Gavran mrtav zemlji pade
I svoj život za Hrvatsku dade
Dvadeset i šest je godina imao
Kad poginu svima bilo žao
Pukovnik je tada Gavran bio
Nije samo zapovjedat htio
Već je prvi na liniji bio
Bojovnike svoje predvodio
Nakon smrti skoro mjesec dana
Porodi se njegova Gordana
Kćer Kristinu svome Gavri rodi
Koja danas živi u slobodi
Nikad oca nije upoznala
Niti je se sa njim poigrala
Svoga Gavre suborci se sjete
I posjete njima drago dijete
Majku Maru često posjećuju
Jer svog Gavru i mrtvoga štuju
Susjedi je svakog dana vide
Kako na grob svome Dadi ide
Sad vidimo u svakom sokaku
Spomen hrabrom Hrvatskom junaku
I ulice po njemu se zovu
Te pronose slavu Gavranovu
Za sve dobro što je napravio
Više puta odlikovan bio
Za Hrvatsku kao tigar bio
I svoj život za nju položio
Bog će dragi Gavri milost dati
Raj nebeski vječno će mu sjati
Autor: Ivan Čuljak, Rovišće
