LEGENDA O KAMENOM ZIDU
Još se sjećam vermena
kad sam bila mlada,
tad si ljubav svoju poklonio meni,
na kamenom zidu, pokraj vinograda.
Tu smo čvrsti zavjet,
jedno drugom dali,
da sam tebi suđena,
već smo tada znali.
I danas dok prolazim,
pokraj toga zida,
vidim dvoje zaljubljenih,
ta se slika ne briše,
iz srca i vida.
Tad se oko zaiskri, a duša se smije,
unuci me pitaju: Reci bako, šta je?
Ja im sjetno ispričam,
neka djeca znaju, za naše običaje.
Godine su sada učinile svoje,
al’ ostaje legenda:
Na kamenom zidu, voljelo se dvoje,
nek’ budući naraštaji kažu svojoj djeci,
kako su se voljeli ti njihovi preci.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 07. 03. 2017.
- Oglas -
