Na Plitvicama se u srijedu obilježava 30. obljetnica akcije “Plitvice” i komemoracija poginulom redarstveniku Josipu Joviću, ali zbog epidemije, bez okupljanja i govora, samo uz polaganje vijenaca na spomenik i to u vremenskim razmacima. Protokol je počeo u 8,30 sati, a vijence redom polažu obitelj Josipa Jovića i udruge sudionika akcije, potom predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, zatim izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, onda predsjednik Vlade RH Andrej Plenković s potpredsjednicima Vlade Tomom Medvedom i Davorom Božinovićem i na kraju će vijenac položiti predstavnici Ličko-senjske županije i Općine Plitvička jezera.
Lucić: Bio je to neuspio teroristički akt protiv hrvatske policije
U akciji Plitvice su – Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, Antiteroristička jedinica Lučko i Posebna jedinica policije Kumrovec – 12 dana od odvajanja “SAO Krajine” od Republike Hrvatske uspostavile ponovno ustavno-pravni poredak i policijsku postaju MUP-a. Tadašnji zapovjednik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje general zbora Josip Lucić prisjetio se akcije, 30 godina kasnije, u razgovoru za Hinu.
Akcija je provedena uspješno, ali uz pogibiju Josipa Jovića i ranjavanje devet policajaca, te je prozvana i akcijom “Krvavi Uskrs”, rekao je Lucić.
Pobunjeni Srbi su na Plitvicama organizirali policijsku postaju i državno je vodstvo 30. ožujka 1991. donijelo odluku da se na području Plitvica i tadašnje Titove Korenice treba ponovno uspostaviti ustavno-pravni poredak RH. U pet sati u jutro, četiri kilometra prije mjesta pogibije Josipa Jovića, na autobus s hrvatskim policajcima bila je izbačena trenutna tromblonska mina, ali ona, iako je upala u autobus pun policajaca, nije eksplodirala zbog nestručnog rukovanja. Bio je to, kaže danas general Lucić, “neuspio teroristički akt protiv hrvatske policije”.
Osim toga, sam pogled na fotografiju autobusa sa staklima uništenim od pucnjave, tvrdi Lucić, pokazuje da bi žrtve bile puno veće da oni nisu došli već u pet ujutro u okrilju noći i magle, što je osujetilo, kako je rekao, “zločinačke namjere terorističkih skupina”.
“Oni su nas čuli, ali ne i vidjeli, pucali su s postavljenih barikada na nas u visini stakala, mi smo zalegli i izašli van, a da su zapucali samo pola metra niže, imali bismo ogromne žrtve, uspjeli bi uništiti naša vozila i naše policijske snage. To je dokaz da su zasjedu isplanirali po danu, s ciljem da nas masakriraju, a tada u autobusu nije poginuo nitko”, svjedoči Lucić.
Uslijedila je intervencija koja je završila u osam sati, a odmah nakon nje, u 8,05 sati poginuo je Jović, praktički kad je već akcija završila. Aktivnosti su se nastavile u hotelu Jezero, gdje je bilo predviđeno formiranje policijske postaje i narednog je dana došla policijska postrojba koju je vodio mladi zapovjednik Tomislav Iljić i uspostavljena je Policijska postaja, a specijalne su postrojbe ostale tamo još dva dana i povukle se, rekao je Lucić.
Potom su na Koranski su most došli tenkovi i ta je policijska postaja bila opkoljena sa svih strana i jedinice za posebne namjene su intervenirale ponovno prvog na drugi svibnja, zbog dojave da će doći Šešelj s ciljem da uništi tu Policijsku postaju i pobije pripadnike policije. Jedinica za posebne namjene Rakitje je tada sa snagom od 200 ljudi došla u Kamp Korana i provela tamo tri dana i intervenirala.
I temeljna i specijalna policija posao je obavila profesionalno
Vrijedi stalno naglašavati, rekao je Lucić, da je policija između ostalog provela mjesec dana ranije akciju Pakrac, pa Plitvice i Borovo Selo i da te akcije pokazuju, iako je bilo puno mladih pripadnika koji nisu uspjeli završiti ni sve policijske tečajeve, da je i temeljna i specijalna policija obavila posao profesionalno.
Ljudi su radili bez radnog vremena, bili smo maksimalno iscrpljeni, ali s ponosom ću reći da je policija profesionalno izvršila svoju zadaću do procesa narastanja Zbora narodne garde, a i kasnije je u Domovinskom ratu imala naglašenu ulogu. Izrazio je general Lucić i žaljenje što Josip Jović, kao i mnogi drugi mladi branitelji nisu doživjeli ostvarenje slobodne Hrvatske, ali i što nisu doživjeli ostvarenje svojih života, mnogi nisu osnovali ni obitelji.
“Mi smo, u međuvremenu, ostarjeli, a oni su ostali mladi, najčešće u dobi od 20 do 25 godina i moraju nas takvi podsjećati na to kolika je bila žrtva da bismo danas živjeli u miru”. “Ostalo ovisi o nama, koliko i kako ćemo raditi, tako će nam i biti, ali mir je najveća vrijednost”, zaključio je Lucić. General Lucić je godinu dana bio pripadnik MUP-a, a kroz ostalo vrijeme Domovinskog rata i kasnije bio je u Hrvatskoj vojsci, štoviše od 2003. do 2011. i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH.
