Pregled godine u Srbiji
Iza Vučića je vjerojatno najteža godina otkako vlada Srbijom. Dva glavna udarca primio je na njenom kraju
Za Srbiju će godina na odlasku ostati snažno obilježena društvenom i političkom krizom koja je, potaknuta tragedijom na novosadskom željezničkom kolodvoru 1. studenoga 2024., valom masovnih prosvjeda iz mjeseca u mjesec razotkrivala brojne otvorene pukotine vlasti, personalizirane u šefu države Aleksandru Vučiću.
Prosvjedi koje su, nakon pogibije 15 ljudi pod hrpom betona, stakla i željeza u padu nadstrešnice na tek renoviranoj zgradi kolodvora, pokrenuli studenti tražeći odgovornost vladajućih za nemar, neodgovornost, korupciju i koruptivne poslove bez javnih natječaja, prelili su se i u 2025., praćeni pojačanom nervozom vlasti.
Porast represije, pad vlade, neizvjesni izbori
Napad nekolicine pristaša vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) na skupinu studenata koji su pozivali na prosvjede u Novom Sadu, kada je bejzbol palicom slomljena čeljust jednoj studentici, stvorila je početkom siječnja dodatni bunt javnosti, što je dovelo do pada vlade premijera i vođe SNS-a Miloša Vučevića.
U ožujku je preminula i 16. žrtva pada nadstrešnice, a na dotad najmasovnijem prosvjedu, 15. ožujka, u Beogradu se na poziv studenata okupilo više od 300.000 ljudi.
Prosvjed je prekinut neidentificiranim prodornim zvukom, a prosvjednici su optužili vlast da je koristila sonično oružje, tzv. zvučni top.
Vladajući su to neuvjerljivo nijekali, posebno upravo Vučić, ustvrdivši da će otići s vlasti ako se to dokaže.
Srbija je u travnju dobila novu vladu, na čije čelo je postavljen političkoj javnosti skoro nepoznati endokrinolog i profesor Medicinskog fakulteta Đuro Macut. Ministarski tim, koji je navodno Macutov izbor, oporba je nazvala “prolaznom vladom”, a Macuta Vučićevom “marionetom”.
Studentske blokade više od 40 fakulteta i prosvjedi, koje državni vrh ustrajno naziva izvana uvezenom „obojenom revolucijom” čiji je cilj obaranje Vučića, nastavljeni su diljem Srbije, uz pojačanu represiju i brojna uhićenja studenata i prosvjednika pod optužbom da spremaju rušenje ustavnog poretka.
Studenti traže da institucije, ponajprije pravosuđe, rade svoj posao bez političkih pritisaka i utjecaja, uz oslobađanje arbitrarno uhićenih prosvjednika i aktivista. Pridodali su i zahtjev za raspisivanje prijevremenih izbora.
U međuvremenu je Vučić, koji je prethodnih godina često posezao za prijevremenim izborima, slao neodređene poruke da će „izbora biti”, niječući povremena istraživanja javnog mišljenja da ni njegov, niti rejting SNS-a, nisu na razini koja bi im jamčila pobjedu.
Posljednja poruka u nizu bila je početkom prosinca da je Srbija „ušla u izbornu godinu”, te da je samo pitanje hoće li uz parlamentarne biti raspisani i predsjednički, a da će „najkasnije u roku od godinu dana” Srbija imati izbore.
Vučiću drugi predsjednički mandat, nakon kojeg se po Ustavu više ne može kandidirati, istječe koncem svibnja 2027. Oporba i civilno društvo smatraju da će pokušati osigurati potporu koja bi mu na izborima omogućila premijersko mjesto i nastavak vladavine.
U međuvremenu, proces pokrenut protiv odgovornih za pogibiju 16 ljudi u Novom Sadu nije odmakao dalje od optužnica, kojima su obuhvaćena i dvojica bivših ministara, Goran Vesić i Toma Momirović. Početak suđenja se ni ne nazire.
Ni korak bliže Europskoj uniji
Na međunarodnom planu Srbija u 2025. nije napravila ni korak naprijed u eurointegracijama, ne otvorivši nijedan novi klaster.
Europska komisija je u svom izvješću koncem godine ponovila negativnu ocjenu da nema prihvatljivog napretka u uspostavi vladavine prava, poštivanja slobode medija, slobode okupljanja i izražavanja javnog mišljenja, a ponajmanje u usklađivanju s vanjskom politikom EU-a, poglavito u pridruživanju sankcijama Rusiji i otklonu od utjecaja Kine.
Vučić je, u međuvremenu, skoro svakodnevnim populističkim nastupima na televizijama s nacionalnom opsegom, od kojih ga pojedine propagandno i navijački podržavaju, nastojao uvjeriti svoje biračko tijelo da sve stvari drži pod kontrolom.
Pad inozemnih ulaganja, kriza s NIS-om
Slika gospodarstva promidžbeno se održava kroz informacije da inozemne investicije i dalje pristižu, da je gospodarstvo stabilno, a monetarna politika posve zadovoljavajuća.
No, za osam mjeseci 2025. neto ulaganja izvana bila su vrijedna 1,49 milijardi eura, u odnosu na isto razdoblje 2024. kada je saldo bio 3,2 milijarde eura.
Vlast, pak, optužuje „studente blokadere” da su višemjesečnim prosvjedima umanjili šanse za dodatni gospodarski rast i inozemne investicije.
Javni dug je, prema službenim informacijama na kraju trećeg kvartala, premašio 38 milijardi eura, a u posljednja četiri mjeseca na domaćem i međunarodnom tržištu dodatno su ponuđene obveznice u iznosu većem od pola milijarde eura. Monetarne vlasti, pak, naglašavaju da je udio javnog duga s 46,5 posto BDP-a u okvirima tzv. mastriških kriterija.
Samo u posljednjih par mjeseci zatvoreno je nekoliko inozemnih tvrtki, a bez posla je ostalo više od 2.500 ljudi.
Problem po Srbiju su, na gospodarskoj razini, donijele američke sankcije uvedene početkom godine ruskom energetskom sektoru, obuhvaćajući službeno od listopada i Naftnu industriju Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, uz poruku Washingtona da žele „nula” ruskog udjela koji je sad 65,15 posto.
Srbija se izostankom pravodobne reakcije dovela u situaciju da ugrozi vlastitu energetsku sigurnost jer je hrvatski Janaf, slijedeći američke sankcije, obustavio isporuku sirove nafte NIS-ovoj rafineriji u Pančevu koja opskrbljuje 95 posto srpskog tržišta derivatima. Rafinerija je prestala s radom 25. studenoga.
Srbija se u pogledu vlasništva nad NIS-om ne želi zamjeriti Rusiji, s kojom u međuvremenu nastoji dugoročnije obnoviti plinski aranžman. Istodobno, Beograd očekuje da će ruski energetski sektor ponudi svoj paket u NIS-u trećoj strani kako bi izbjegao preuzimanje, ali je iskazao spremnost i otkupiti rusko vlasništvo.
Vrijednost NIS-a procjenjuje se na oko 4,3 milijarde eura.
Vojno pozicioniranje u regiji
U povodu Dana srpskog jedinstva 20. rujna održana je vojna parada „Snaga jedinstva”, što je bila prva velika vojna smotra od 2014.
Prikazivanjem jačanja vojne moći Srbija je, po ocjeni analitičara, željela poslati poruke i domaćoj i međunarodnoj publici, ali je parada „usred političkog pritiska bila usmjerena i na unutarnju konsolidaciju”, te pokazivanje „vojne spremnosti i kapaciteta, kao i srpsko suvereno balansiranje između Rusije, Europske unije i NATO-a”.
Srbija je s Francuskom ugovorila kupnju 12 ratnih zrakoplova Rafalea, uz kredit od 1,92 milijardi eura s nekoliko francuskih banaka i financijskih institucija za plaćanje letjelica i s njima povezanih proizvoda i usluga. Ta odluka podijelila je javnost u dvojbi o tome jesu li ti zrakoplovi i po toj cijeni neophodni Srbiji ili se Vučić želi dodatno pozicionirati kao „prijatelj” pojedinih europskih vođa.
Na dnevnopolitičkoj razini ni u 2025. nije nedostajalo iskrica na relaciji Beograd-Zagreb te prema vlastima u Sarajevu, ali je odluka o razvlašćivanju Milorada Dodika prošla bez prevelikog žara da ga se brani kako jednog od najvjernijih Vučićevih ljudi.
Potkraj godine objavljeno je da se tvrtka Jareda Kushnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa, odlučila povući iz projekta gradnje luksuznog hotelsko-stambenog kompleksa, planiranog na mjestu bombardiranog glavnog stožera u središtu Beograda, nakon bojnih prosvjeda i u jeku afere koja srbijanske dužnosnike i institucije dovodi u vezu s pogodovanjem Kushneru.
Ta je odluka razljutila Vučića pa je promptno najavio „kaznene prijave protiv svih koji su sudjelovali u hajci” protiveći se projektu, ustvrdivši da Srbija gubi investiciju od 750 milijuna eura.
