Lijepo li je živjeti u Trogiru… Osim ako ne dobijete koronu, odnosno ne posumnjate na nju.
Iskustvo starijeg bračnog para, naime, pokazalo je brojne manjkavosti zdravstvenog sustava u tom gradiću, s naglaskom na nedovoljno angažirani “ljudski faktor” – čitaj: liječnice obiteljske medicine, dvije, koje su svaka zasebno nadležne za protagoniste ove priče. Krenimo redom, piše Slobodna Dalmacija.
Supružnici u osamdesetim godinama života “prehladili su se”, i dakako odmah posumnjali na koronu, od koje se netom prije razboljela njihova kćer s kojom su bili u kontaktu. Jedna od te dvije starije osobe je ranije liječena onkološki, a “prehlada” ih je snašla strelovito. Trebalo je brzo znati na čemu su, jesu li doista i oni COVID-pozitivni, ukratko, postaviti dijagnozu. Detalje nam je ispričala njihova kćer.
– Kao prvo, dobiti njihove trogirske liječnice na telefon je, vjerujte mi, znanstvena fantastika. Nakon mog upornog nazivanja iz izolacije dobila sam sestre i doktorice, koje su izdale uputnice za testiranje na COVID. Zvuči jednostavno, ali – testiranje se odvija isključivo u Splitu – saznajemo od kćeri supružnika koje je, na koncu, više šokirao stav izabranih liječnica negoli sama bolest.
Trogir je od Splita udaljen samo tridesetak kilometara, ali ako ste stari, nemoćni i bez vozačke dozvole, to vam može izgledati kao put na Mars. K tomu, ne možete ući u autobus jer drhćete, u lošem ste stanju i nije etično prema ostalim putnicima, a taksi je skup i ne možete ga naručiti jer ćete prilično izvjesno zaraziti taksista. Rodbina će vas rado povesti ako, primjerice, slomijete nogu, ali ne i ako ste korona-pozitivni; ni njih ne želite zaraziti, zar ne?
Liječnice su umirovljenicima iz ove priče na sve te dileme i brige glatko poručile da sanitetska vozila Doma zdravlja Trogir ne obavljaju prijevoz starih i nemoćnih na testiranje, pa su supružnici u očaju razmišljali kako riješiti banalan problem koji se pokazao – nerješiv.
– Liječnice, koje sam jedva jedvice uspijevala dobiti na telefon, i njihove sestre su mi predložile da ih ja odvezem u Split, “kad sam već pozitivna”, upravo tako su mi rekle. Odbila sam jer je ipak postojala šansa da moji stari roditelji NISU pozitivni na covid. Onda su mi rekle, doslovno: “snađite se nekako”. Moja braća i ja bili smo očajni, osjećali smo se napušteno od sustava, bespomoćno. Nismo znali što da radimo, a da nikoga ne oštetimo, zarazimo… Nismo imali srca pozvati taksi, pa smo na internetu tražili postoji li opcija najma sanitetskih kola koja imaju pregradu za prijevoz potencijalno zaraženih osoba. U međuvremenu je ocu jako skočila temperatura, sav se tresao i više nije reagirao na pozive niti bilo kakve podražaje. Njegova liječnica se nije javljala na telefon… I onda smo našli ustanovu Florence, čija nam je djelatnica došla u roku od deset minuta u skafanderu uzeti uzorak roditeljima. Imali smo uputnice, ali tek za srijedu, a situacija je kod roditelja – pogotovo oca – bila dramatična već u ponedjeljak. Zato smo zahtijevali žurnu analizu, i tu smo patronažnu uslugu sa testom platili 690 kuna po osobi. Uredno nam je istog dana ispostavljen nalaz i račun – navodi kćer, još uvijek u izolaciji, ali i u jadu i nevjerici.
Nazvali smo za komentar ravnatelja Županijskog doma zdravlja, dr. Marka Rađu, koji je bio šokiran činjenicom da liječnice obiteljske medicine uopće nisu pacijente upoznale s podatkom da u slučajevima poput njihovog postoji kombi Crvenog križa – pa i sanitetska kola, ukoliko je stanje kritično – nego su ljudi morali platiti da bi dobili zdravstvenu skrb.
– Nedopustivo je da ljudi cijelog života plaćaju zdravstveno osiguranje, da bi im bilo rečeno: “snađite se sami”. To najoštrije osuđujem, kao i činjenicu da rečene liječnice u Trogiru očigledno ne čitaju mailove koje šaljem nekoliko puta tjedno sa instrukcijama što činiti i kako zbrinjavati pacijente u ovim okolnostima. Moram reći i da sam žalostan što se u Trogiru ne uzimaju brisevi, dok se to radi čak i na Visu, te u drugim od središnjice dislociranim sredinama poput Makarske, otoka Hvara, Vrgorca… Epidemiologinja zadužena za grad Trogir i okolicu bi možda bila pozvana odgovoriti na to, budući da je za uzimanje uzoraka nadležan Nastavni zavod za javno zdravstvo – kazao je dr. Rađa.
Nazvali smo čelnicu Zavoda za javno zdravstvo naše županije dr. Željku Karin, koja nam je približila okolnosti u kojima se nalazi grad Trogir te okolna mjesta koja gravitiraju trogirskom Domu zdravlja.
– U Trogiru je pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo nadležna jedna jedina liječnica i jedna tehničarka, i one obrađuju sve uzorke i briseve koji im dođu, ne samo one na COVID. Dio u kojem rade nalazi se na katu, što znači da one ne mogu izlaziti vani jer za to ne postoje tehničko-arhitektonski preduvjeti, budući da se brisevi smiju uzimati samo vani. Na žalost, mi jednostavno nemamo ni materijalnih, niti ljudskih resursa – nema ih ni na tržištu rada – za obavljati uzimanje briseva u svim našim mjestima i gradovima; i iz Omiša nam pacijenti sa sumnjom na COVID dolaze u Split na analizu. Ne želim komentirati konkretan slučaj, ali prijevoz preko Crvenog križa postoji – poručila je dr. Karin.
Osvrnula se i na visoku cijenu privatne usluge.
– Uzorkovanje na terenu uz uputnicu, koliko znam, stoji 400 kuna, to je cijena PCR-testa. U slučaju osoba o kojima govorite, vjerojatno uputnica nije upotrijebljena, pa je testiranje obavio privatni laboratorij. Za to ne bi trebalo biti izlike jer mi žurno obavljamo sva testiranja, i razlika u cijeni bila bi osjetno niža uz “crvenu uputnicu” – kazuje dr. Karin.
Nazvali smo tvrtku “Florence” i saznali, međutim, sljedeće:
– Istina je da naš izlazak na teren stoji 300 kuna po osobi uz uputnicu, toliko košta amortizacija vozila i gorivo do Trogira, zaštitna odjeća, maske, štapići za “brisanje”… No, u konkretnom slučaju je kćer oboljelih, pokazalo se da su doista pozitivni, inzistirala da nalazi budu žurno gotovi. To je bilo u poslijepodnevnim satima ponedjeljka, a oni su imali uputnicu za srijedu, uostalom već je bilo isteklo vrijeme kad se moglo uzorke dostaviti na Higijenski zavod u Splitu. Stoga smo briseve dostavili privatnom laboratoriju u Kaštel-Gomilici, s kojim surađujemo – navodi čelna osoba tvrtke “Florence”, tvrtke koja surađuje s HZZO-om.
U svjetlu činjenice da je i kćer oboljelih također platila privatni pregled u jednom splitskom laboratoriju, u koji je došla osobno u petak poslijepodne, čak 750 kuna(!), ispada da je ova usluga s dolaskom “na kuću” još i povoljna…
No, kad pogledamo objektivno, nameće se tužno pitanje: spavaju li mirno ljudi iz redova liječnika, koji bi po definiciji i profesionalnoj vokaciji trebali biti humanisti, a koji vlastitim pacijentima i dugogodišnjim zdravstvenim osiguranicima kažu: “snađite se sami”?
I što bi bilo sa konkretnim bračnim parom supružnika da njihova obitelj nije mogla platiti za njih?
Oboljeli supružnici su bili cijepljeni
Ironičnu, pa i apsurdnu notu cijelom slučaju u prvi mah daje okolnost što su covid-pozitivni supružnici-umirovljenici, bili cijepljeni prije nekih mjesec dana, i ovih su dana trebali biti docijepljeni Astra Zenecom. Za komentar smo također zamolili dr. Željku Karin.
– Astra Zeneca je jako dobro vektorsko cjepivo, pogotovo za one starije životne dobi. Jasno mi je da će mnogi sad reći da se osobe o kojima govorite nisu uopće trebale razboljeti s obzirom da su primile jednu dozu cjepiva, ali morate razumjeti da bi bez ikakvog cjepiva njihovo stanje bilo još kudikamo lošije – smatra liječnica.
