Rukometno ludilo vlada svijetom, pa tako i Mostarom. Kako i ne bi kada su rukometašice i rukometaši iz grada na Neretvi u centru pozornosti. Ovaj puta nećemo o našim rukometašima, nego ćemo se vratiti na euro broncu koju su osvojile rukometašice, i posvetiti ćemo jednu pjesmicu našoj Ćamili koja nas je učinila ponosnima.
Mostar je pravo svjetsko čudo
grad je to koji sportove voli ludo.
Grad na Neretvi nema sportsku dvorane
ali to je mjesto naše Ćane bez mane.
Počela je rukomet igrati u svom gradu
bila sjajna i otišla u Rijeku za nagradu.
I u Zametu pokazala je da je igračica prava
pa je i u Hrvatskom dresu zablistala.
Put je curu iz Mostara odveo dalje
pa prvo iz Mađarske pozdrave svom gradu šalje.
Nekoliko godina u Dunaújvárosu je bila,
odakle je došla nikada nije zaboravila.
Rukometna škola to je iz Mostara
otišla je dalje da u Francuskoj mreže para.
Naša Ćamila pokazala je i tamo svima
kako njena desnica ruka štima.
Uslijedilo je tada prvenstvo Europe
eto prilike da cure tamo kockasti dres natope.
U njih tada niko vjerovao nije
a one su pokazale kako njihovo junačko srce bije.
Predvodila je Ćana Kraljice šoka
za nju protivnice nisu imale bloka.
Na kraju su Kraljice broncu zaslužile
a Lijepu našu i navijače u trans bacile.
Nakon svega uslijedilo je veliko slavlje
širom Hrvatske gorile su navijačke baklje,
I u Mostar nakratko Ćana je došla
svoj grad i svoju je divnu obitelj obišla.
Ćamila hvala ti za dane ponosa i slave
i za sve tvoje partije blistave.
Osmijeh tvoj neka te svuda prati
gdje god da bila ti ćeš briljirati.
Sada nakon svega neka pati kome god smeta
ti si ponos Mostara, Hercegovine, Hrvatske i Zameta.
Idemo dalje, Ćamila samo jako
Mostar te čeka, a idući puta donesi nam zlato.