NAŠA DJETINJSTVA
Moja generacija pješice je išla u školu. Na putu od kuće do škole i obrnuto išli smo zajedno, sva djeca iz sela. Nismo izostajali zbog snijega ili hladnoće. Roditelji su radili, uglavnom otac u nekom poduzeću ili u Njemačkoj, a majka ako nije bila zaposlena u nekom poduzeću bila bi kući. Zemlja je bila obrađena, a na selu svaka obitelj je imala bar dvije krave, koju ovcu, neki vola ili konja, a svaka obitelj je u svinjcu imala po dvije svinje koje su se klale početkom zime. Nitko u selu nije kupovao jaja, a kokice su hodale po dvorištu. Djecu, dok su mala, čuvale su ih bake kako bi majke mogle ići u polje, ili u brdo nešto raditi. Kada porastu, djeca su u polju ili u brdu čuvala krave, ovce i janjce, ali su radila i druge poslove.
Tada djeca nisu išla u restorane brze hrane, nego se uglavnom jelo kod kuće ono što bi im skuhale baka, ili majka. Kruh su pekle svaki dan. Igrali smo se vani, udisali svježi zrak i nismo se dali u kuću. Uvijek nam je igre bilo malo. Nismo imali viška kilograma, a to ne čudi kad smo uvijek nešto radili, pomagali oko nekih poslova, ili se igrali. Vikendima bismo pogledali nešto na televiziji. Nisu to bili televizori kao sad nego crno-bijeli, mali ekrani.
Odjeću i hranu nismo bacali u smeće. Ostatke hrane jele su kokoši ili krmad, a odjeća i obuća je išla sa starijeg djeteta na mlađe koje bi je nosilo sve dok se ne podere. Igračke su nam bile lopta ponekad, češće kamen, drvo, lišće, zemlja i sve ostalo iz prirode što bi nas okruživalo. Zimi je bilo malo teže jer ne bismo mogli van, ali i to se rješavalo igricama koje su prilagođene takvim okolnostima. Preko zime više bismo čitali. Ja, osobno, sve bajke na koje sam nailazila u dahu sam ih čitala. Veselili smo se snijegu. Ta tko bi nas zaustavio da ne odemo grudati se i u kuću se vratiti mokri od glave do pete.
Kuće su bile od kamena, manje nego današnje, s manje prostorija i bez vodovodne mreže, ali to ne znači da se nije vodilo računa o higijeni. Svaka obitelj je imala čatrnju. Majke i bake robu su prale na ruke, u maštalama i sapunale je domaćim sapunom kojeg su one napravile. Poslije su počeli graditi nove, modernije kuće bliže glavnoj cesti koja je bila asfaltirana, kupovati veš mašine i razvoditi vodu po cijeloj kući, kao i druga pomagala koja su olakšavala život tadašnjeg čovjeka.
Mogla bih o tom vremenu napisati stranice i stranice, ali evo jedan mali dio iz vremena u kojemu je odrastala moja generacija. Za kraj moram reći kako smo bili veseli i puni energije iako nismo živjeli u izobilju.
Piše: Miljenka Koštro
