Naša Hercegovina: Skromna kućica pred njom puno cvijeća u njoj složna čeljad, blagoslov i sreća

Tu me rodi moja majka stara
kraj Neretve u krilu grada Mostara
Hercegoj zemlji na tom svetom tlu
čiji se ljudi svud po svijetu
po dobru poznaju
Kamen i krš sam prvo ugledala
na njeg stala i na njemu prohodala
Skromna kućica, a pred njom puno cvijeća
u njoj složna čeljad, blagoslov i sreća
Svaku večer prije već bi polijegali
skrušeno bi svi u glas “Gospu pozdravljali”
Dijelilo se sve pošteno
nijedno dijete ne bi bilo ucviljeno
A kad sveta nedjelja dođe
svak se sredi i u crkvu pođe
Moliti se našem Spasitelju
da u zdravlju sačuva obitelj cijelu
Kada bi se Bogu pomolilo
tada bi se pred crkvom prozborilo
Djed bi mi često reći znao
mladić bi nekad curi crvenu jabuku dao
da bi kraj njeg bar u kolu stao
Znalo se je prije svakog reda
nikad mlađi prije starijeg ne sjeda
Nije bilo tad svega i svašta
ali biješe u duši bogatstva
Pjevala se ganga i bećarac
tad pjevaše i žena i muškarac
Sedlali su konje snažni momci
kad na sijelo pošli bi djevojci
Sijalo se, želo i sadilo
s ponosom u polju se radilo
Kitilo se smiljem i ružmarunim
nazdravljalo našim dobrim vinom
Krunica oko svakog vrata bila
od nevolje svake da bi obranila
Svetom Vodom škropili se svati
da mladence svako dobro prati
Vrijeme svako s’obom nosi svoje
pa ne dajmo zaboravu
što od djedova ostalo je
Ne zaboravi šta besjediše mater i ćaća
gdje poniko čovjek, tu se vazda vraća
Koliko god da teško bilo
ne skidaj s vrata Očenaše
sačuvaj ponos i običaje
Hercegovine naše
Daniela Škegro