Ljubljanska avantura je prošla i jedna je u nizu lijepih priča o Zrinjskom. Ljubljana je asocijacija na Olimpiju, ali ovaj puta klub s kojim je igrao Zrinjski zove se Bravo. U prvoj utakmici odigranoj u Mostaru vidjelo se da je to organiziran klub i da čelnici Brava imaju velike planove. Bravo je u toj prvoj utakmici u Mostaru slavio 1:0, a to nas nije omelo da odemo na uzvrat u Ljubljani i da svjedočimo još jednoj velikoj utakmici Zrinjskog. U Ljubljanu smo otišli dan ranije, i sve do nekoliko sati pred utakmicu ništa u gradu nije govorilo u prilog tome da se tu igra utakmica Bravo-Zrinjski. Ono što upada u oči je veliki broj video reklama na kojima se reklamira Bravo, ali to je sve što smo vidjeli u vezi toga kluba na ulicama Ljubljane. S druge strane u gradu smo sreli veliki broj navijača Zrinjskog koji su šetali gradom u obilježjima svoga kluba. Nekoliko sati uoči utakmice otvorilo se nebo nad Ljubljanom i jedva smo došli do stadiona Brava. Pred stadionom atmosfera kao pred stadionom Zrinjskog. Navijači Zrinjskog došli su sa svih strana podržati svoje Plemiće. Ultrasi su u korteu pošli prema stadionu s parkinga u blizini stadiona, a osim jakih policijskih snaga iznad njih je kružio i helikopter. Ulaz na stadion prolazi bez problema i bez nekog velikog nadzora. Ulaskom na stadion kao da ste došli na stadion pod Bijelim brijegom. Mnoga poznata lica u obilježjima Zrinjskog, a domaći navijači su se mogli prebrojati na prste. Kako se bližio početak utakmice tako se punio stadion, i na koncu omjer navijača je bio debelo na strani onih koji su nosili u srcu dres s lentom crvenom. Iskreno nije nam jasno kako je taj stadion dobio licencu za europska natjecanja jer nema niti dovoljan broj parking mjesta, niti reflektore, a semafor kao da je iz crtanih filmova. Kada u sve to ubrojite jaku kišu onda je valjda jasno u kakvim se uvjetima igralo. Domaćini su pokušali izbaciti vodu s terena, ali kiša je padala u valovima i to nije bilo moguće. Od prve minute krenula je pjesma navijača Zrinjskog. Mi smo bilo na uvjetno domaćoj tribini, ali i na tom sektoru bilo je puno više navijača Zrinjskog. Kada je Zrinjski poveo preko Mulahusejinovića stadion je eksplodirao, ali nažalost domaći su nas brzo ohladili. Ni tada nije prestajala pjesma i navijači su bili ti koji su održali Plemiće u životu do odmora.
U drugom dijelu još veće ludilo na tribinama. Malobrojni domaći navijači su u čudu gledali kako se bodri svoj klub. Mora se naglasiti da Bravo i nema nekih navijača, nego su to uglavnom rodbina i prijatelji nogometaša, te članovi omladinske škole. Zrinjski je sve bolje igrao, a kulminiralo je pogotkom Jakovljevića za vodstvo 1:2. Opće ludilo na terenu i tribinama i znak da smo blizu. Bili smo još bliže kada je Mlinar pogodio za 1:3. Euforija i sreća na licima naših navijača. Kada je sudac odsvirao kraj na tribinama je nastala ludnica. Dugo se slavilo sa igračima nakon utakmice i ostat će zapisano da su Zrinjski i njegovi navijači pokorili Ljubljanu i Bravo. Za ovakve utakmice se jednostavno živi i ova u Ljubljani je dokaz koliko je Zrinjski veliki klub koji ima fenomenalne navijače koji su u jako velikom broju došli na gostovanje u jako velikom broju. Pobjeda u Ljubljani je za sve oni koji su vjerovali i vjeruju u Plemiće.
