Čudno je kako NOVČANICA od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milodar a tako mala kad s njom otiđemo u trgovinu.
Čudno je kako dugo traje JEDAN SAT svete mise,
a kako brzo prođe jedan sat serije ili devetdeset minuta nogometne utakmice.
Čudno je kako su dugi SATI kada ih provodimo u crkvi,
a kako kratki kada gledamo film.
Čudno je kako se ne možemo SJETITI ničega što bismo rekli
kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo
razgovarati s prijateljem.
Čudno je kako se UZBUDIMO kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.
Čudno je kako je teško PROČITATI odlomak iz Biblije,
a kako je lako pročitati sto stranica bestselera ili neki trač na internetu.
Čudno je kako ljudi žele što bliža SJEDALA na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta u crkvi.
Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događaju
potrebna dva ili tri tjedna unaprijed da bismo je mogli
uklopiti u RASPORED svojih obveza, a za druge događaje
možemo ga prilagoditi i u posljednjoj minuti.
Čudno je koliko problema imaju neki ljudi s razumijevanjem
i PAMĆENJEM jednostavnih evanđeoskih sadržaja
da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim
ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.
Čudno je kako VJERUJEMO onomu što je objavljeno
u medijima, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.
Nije li čudno? (Je li i vama – sve to! – čudno?) Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo!
Karmelićani-Split
