Ne stidim se nikada reći da sam siromašno djete sa sela

MOJE SELO MALO
Ti zemljo što si u isto vrijeme i pitoma i divlja,
ti što si remek djelo Božjeg dara,
ti što si najljepša slika bez rama,
u tebi živim s ponosom i bez imalo srama.
U toj širini ljepote, smješteno je i moje selo malo,
da je moj najveći dragulj, oduvijek se znalo,
smješteno je u podneblju, gdje mnogo kamena ima,
gde su najtoplija ljeta i gdje je najblaža zima.
Ne stidim se nikada reći da sam siromašno djete sa sela,
uvijek se ponosim time i hodam uzdignuta čela,
poštena težačka ruka, ipak mi je mnogo dala,
tako ću i ja svojoj djeci, ocu sam obećala.
Nemojte lošim putem nikada poći, govorila je mati,
cijenite sve ono, što smo vam u životu mogli dati,
čuvajte sve vrednote, što vam ovo selo nudi,
samo ćete tako postati, pravi i pošteni ljudi.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 25. 08. 2018.