Zemlje širom svijeta su, tijekom proteklih mjeseci u zavisnosti od epidemiološke slike, uglavnom proglašavale zatvaranje, međutim neke države se sada okreću strategijama koje su prihvatljivije za stanovništvo, a to je djelimično zatvaranje dijelova države gdje je situacija kritična.
Izolacija zaraženih definitivno nije nov koncept u borbi protiv širenja infekcije, ali su sada države prinuđene modifikovati taj već oprobani recept jer je potpunu karantenu veliki pritisak i za stanovništvo i ekonomiju.
Države poput Izraela i Češke su i dalje ostale na staroj formuli uvođenja nacionalnog karantene, međutim sve više europskih i američkih država se odlučuje da prvo dobro razmisli i učini sve što može da do nacionalnog zatvaranja ne dođe.
Američki grad New York je tako uvodio karantenu samo u pojedinim gradskim četvrtima, odnosno zatvarali su škole i kompanije u kojima postoje aktivna žarišta. U Španjolskoj su npr. vlasti prvo djelimično ograničile kretanje u Madridu, a kasnije su restrikcije uveli u cijeli grad i neka prigradska naselja dok su duž
nosnici u Italiji išli toliko daleko i precizno da su u karantenu stavljali stambene zgrade.
Mnogi znanstvenici kažu da ovakav lokalni pristup, ukoliko je dobro osmišljen, može biti spretan odgovor na pandemiju pogotovo u kombinaciji sa strateškim testiranjem i praćenjem kontakata. Međutim, postoje i oni stručnjaci koji kažu da je za ozbiljnu borbu potrebno djelovati na najširem mogućem području.
Uvođenje stroge karantene smatralo se ključnom aktivnošću prilikom suzbijanja širenja virusa u Kini, no nakon inicijalne faze pandemije dužnosnici mnogih svjetskih država su se odlučivali za djelimična zatvaranja. Tako je u Španjolskoj potpuno bila zatvorena samo Barcelona, a u Australiji Melburn.
U engleskom gradu Leicesteru su bile zatvorene sve trgovine za koje se smatralo da nisu nužne, a članovima domaćinstava je bilo zabranjeno da se druže sa drugim članovima domaćinstava. Takve mjere su navodno rezultirale padom stope zaraze sa 135 slučajeva na 25 slučajeva na 100.000 stanovnika u dva mjeseca.
Iako su stručnjaci predložili vlastima Velike Britanije da na dva tjedna uvede nacionalna karantena, dužnosnici su ipak izabrali da državu podijele na tri nivoa ozbiljnosti prijetnje, a svaki od njih ima određene, odgovarajuće mjere.
Takve zone sa različitim mjera u zavisnosti od ozbiljnosti stanja postoje i u saveznim američkim državama, stoga u njujorškim “crvenim zonama” nije dozvoljeno više od 10 ljudi u vjerskim objektima u isto vrijeme.
Međutim, te “crvene” zone često okružuju “narančaste” i “žute” zone gdje su mjere blaže, a vlasti nisu baš najbolje uredile problem kretanja stanovništva pa je moguće izbjeći restrikcije ukoliko se iz žarišta pomjerite nekoliko blokova u manje rizična mjesta.
