Jučer se navršilo točno 14. godina kako nas je napustio Ivan Ćubela – Ćubi. Pokojni Ivan jedan je od glavnih inicijatora obnove rada HŠK Zrinjski čije je sve kategorije, od onih najmlađih do seniora pratio u svim sportovima i natjecanjima. Nije bilo sportskog događaja na stadionu pod Bijelim Brijegom ili u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu na kome nije nazočio i uvijek je u svojim izvješćima bio odmjeren, realan i pošten bez obzira na emotivnu vezanost prema Zrinjskom.
Volio je sve sportove i radovao bi se svakoj utakmici koju bi igrali Plemići ili Plemkinje u bilo kojem od sportova. Dok je bilo Ivana bilo je i izvješća sa svih utakmica iz Mostara. Nakon njegovog preranog odlaska više ništa nije isto u novinarskoj struci Mostara.
Zahvaljujući ovom ružnom vremenu svako se danas može nazvati novinarom. Danas imamo slučajeve da sportski novinari ne nazoče nikako na utakmicama sa kojih izvješćuju ili što je još gore imamo klonirane novinare koji izvješćuju sa dvije utakmice odigrane u isto vrijeme na različitim mjestima, pa i da budu u raznim žirijima za izbore najboljih sportaša iako te “najbolje” nikada nisu ni vidjeli u životu.
Odlaskom Ćubija Zrinjski je izgubio prije svega velikog prijatelja, a zatim i promicatelja istine o Plemićima i Plemkinjama. Danas slušajući i čitajući neke novinare srce nas zaboli za Ćubijem. Bio je i ostao bard mostasrkog i hercegovačkog sportskog novinarstva, i takav se na ovim prostorima više nikada neće roditi.
Nažalost osim njegovih radnih kolega Ćalte i našeg portala nitko se nije jučer sjetio spomenuti Ćubija. Puno je toga dao sportu u Mostaru da zaslužuje da ga barem spomenu oni koji je tako vjerno pratio do zadnjeg dana svoga života. Očito je da danas neki drugi vjetrovi pušu, ali to ne mijenja istinu da više nema novinara kao što je bio naš Ćubi.
HERCEGOVINA.in
